Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Matija Bošnjak

Faruk Šehić: Priče sa satnim mehanizmom, Buybook, Sarajevo, 2018.

 

Sve do sada je ime Faruka Šehića, autora višestruko nagrađivane Knjige o Uni (2011), kojoj je prethodilo nekoliko jednako kvalitetnih zbirki kratke proze i poezije, u kontekstu savremene bosanskohercegovačke književnosti značilo surovo realističnu poetiku čije je presudno određujuće tematsko težište počivalo na piščevom osobnom iskustvu rata u Bosni i Hercegovini početkom devedestih godina, te su ga i kritika i čitateljstvo poradi toga prepoznali kao jednog od predstavnika takozvane generacije „izgubljenih“. Oslanjajući se u svom pisanju radije na proživljenu stvarnost nego na ideale književne tradicije, Šehić je u svojim dosadašnjim ostvarenjima to osjećanja reza, prekida, diskontuiteta, što ga je upravo njegova generacija iskusila na vlastitoj koži, artikulirao unutarnjim vriskom pripovjedačkog „ja“, koji neće progovoriti ni o čemu do onome čemu je sam posvjedočio, što je sam vidio, čuo i osobno prebolovao u vremenima stradanja.

Otvarajući se svojom novom zbirkom po imenu Priče sa satnim mehanizmom, novim pripovjedačkim tehnikama i estetičkim horizontima, Šehić je u tematskom smislu napravio svojevrstan iskorak iz regionalnog historijskog ka globalnom kontekstu savremene epohe, pa je i onaj brutalni instinkt njegove dosadašnje prozne poetike sada značajnije obilježen drugom vrstom raspoloženja, i to po svemu sudeći onom emocijom koja je kao nijansa spokojne melankolije bila prisutna već u Knjizi o Uni. U novim Šehićevim pripovijetkama, realizam zgarišta i tjelesnih ranjavanja ustupa mjesto nadrealnom, čak fantazmagoričnom imaginariju, a ratom zahvaćena Bosna biva zamijenjena atmosferom modernog velegrada, i to takvog da je teško jednoznačno odrediti jesu li u pitanje njegove sadašnje ili buduće ulice, pošto se vremena neprestano stapaju i poistovjećuju, a Šehićevo uzbudljivo pripovijedanje svjesno i namjerno odmaže određivanju prostorno-vremenskog trenutka. Likovi koji mogu biti savremenici koliko i posjetioci iz budućnosti, koji su pomalo i nadnaravna bića i nekakva indigo djeca povišenog senzibiliteta i izraženih imaginativnih sposobnosti, putuju kroz vrijeme na golemim distancama, a ipak ostaju čista unutrašnjost iz koje se ne može izaći – sve to Šehićevom novom književnom djelu daje ravnotežu između potpuno modernih fantastičnih poetika i stanovitog lirskog osjećanja svijeta, koji je u bosanskohercegovačkoj pripovjedačkoj tradiciji posvuda prisutan.

Iz ugla komparatistike, čitajući Priče sa satnim mehanizmom, definitvno je jasno da Šehićevim odveć poznatim književnim uzorima, koje je pronalazio među generacijom poljskih pjesnika nakon II. svjetskog rata, možemo pridružiti H. L. Borgesa, kao jednog od onih koji nikada nisu izgubili povjerenje u maštu i to da je njen supstrat u književnosti presudno važan bez obzira na tematiku, stilsku orijentaciju ili estetičko samoodređenje autora. Pokazavši već u svojim ranijim djelima da razumije princip ekvilibriranja između iskrenosti i maštovitosti, Šehić je svojom novom zbirkom potvrdio koliko je imaginacija moćno sredstvo čak i kada je riječ o problematikama koje nas svakodnevno okupiraju. Očigledno je, međutim, da je fokus njegovog autorskog interesovanja u ovom slučaju, da se bavi jednom temom koju, iako vjerovatno nismo u stanju artikulirati, ali je itekako prepoznajemo kao postojanu i čiju zbiljnost osjećamo kao istinitu, a to je tema propadanja svijeta – otuda i podnaslov zbirke: Predapokaliptični sevdah.

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.