Piše: Tihomir Jančovski
Odabrani primjeri iz zbrike Godine, Buybook, Sarajevo, 2017.
Ljeto na autocesti
Volim ljeti, na autocesti gledati kako se vazduh
izvija iznad asfalta u valovima,
i slika ta treperi.
S obje strane puta, pepeljasta je žuta,
i učmalost. Tu i tamo, zeleni se samo
samotno drvo il’ žilavi grm.
Samo lišće ne treperi na vjetru,
nit’ se sami ljudi tresu od hladnoće.
I vazduh živi, i on život hoće.
I kaktus bi volio da kod puta drijema,
ali njega nema.
Nervoza
Imam 48 godina
i nervozan sam čovjek
Od bolesti men’s’ čini da nemam preležano
gušteraču i kliničku smrt sve me je drugo snašlo
direktno lično u posljednjoj petoljetci. Ljekari, prijatelji i
rođačine mi vele: nemojdase nervirašne smiješ da se nerviraššto se žališ? To znam i sam, ali ne ide tako. Evo, hajde, dobro, neću se nervirati. I isto je. Tako sam skrojen. Kratkog fitilja.
Živci su mi bili otišli, kako ne bi?
Kako to, otišli?
Baš su u formi i rade,
nikako da odu kao firma.
Da su sajle bile,
istrošile bi se.
Pitanja
Аko me pitaju kako sam, kažem dobro.
Аko me pitaju gdje sam, kažem evo.
Аko me pitaju što ima novo, kažem sve po starom.
Kad me pitaju s kim sam bio i gdje,
оbično (kroz zube) kažem ime dotičnog
ili dotične s kojima sam bio
i (ako moram), mjesto gdje sam bio.
Аko ih ne znaju pa nastave sa zapitkivanjem
ma koja ti je ta, ili tko ti je taj
kažem jedna ne znaš je ti ili jedan ne znaš ga ti.
Еto, naši ljudi jako vole pitati,
a ja nikako ne volim ispitivanja.
Ljubav umire…
Ljubav umire
kao što čovjek umire
razboli se, leži, pati i boluje,
traži lijek, ona se nada
diže se i opet pada
može se razboljeti naglo
ili bolest napreduje polako
i prije samog kraja obično
ustane na noge, uspravna
da zasije svom snagom
svojih najljepših dana
izgleda kao da je ozdravila
da bi nakon toga umrla,
konačno i sasvim
Najzad,
čovjek koji ju je nosio
sahrani je u sebi
i oplakuje.
Skoro svi mi
u utrobi, u sebi,
nosimo
jedno takvo groblje.
Nije do mene
Ponekad, imam osjećaj u grudima
kao da mi neko drži srce u stisku
i vazda stoji tako. Ne znam, hoće
li se smilovati da ga nekad pusti. Nije do mene.
Držao sam pticu u šaci, i ovo je isto.
Sloboda nije odsutnost prepreka
za dobijanje stvari kojih želiš
nego osjećaj lakoće i širine
unutar sebe. Neki to zovu sreća.
Srce nam je zdravo samo kad ga ne osjećamo.
Tijelo nam je zdravo samo kad ga ne osjećamo:
ruke, noge, glavu, trup.
Bolovi su svijest o tjelesnom postojanju.
Ima dana kad se živi
i dana kad se priča o doživljenom.
Crna rupa
Urušio sam se iznutra.
Utroba mi se preokrenula
i pretvorila
u malenu crnu, tešku,
gustu tačku
učini mi se tada
da se isto dešava
i sa crnim rupama u vasioni
i one su tragovi razočarenja
tamni tuneli iz kojih se odjednom
prelazi iz svijeta u svijet
kao da se od istine do istine putuje
kroz jednu veliku laž.
Jobova tuga
Ponekad, ostaješ sam
iako ima puno ljudi oko tebe
a ponekad ostaješ sam
bez igdje ikoga
i druga je osama gora od prve
Postoje razgovori što ih možeš voditi
samo s jednim čovjekom
a postoje i takvi što ih možeš voditi
samo sa sobom
i oni se ne broje.
Starost se može, ali se ne mora dočekati
i što će ti, ako su u njoj
preostale samo bolest i samoća.
Ako nema vječnosti – sve je besmisleno
Sanjao sam ostarjelog sebe
Sanjao sam ostarjelog sebe, jučer
sa sijedom bradom i kosom
imao sam sivo odijelo
štap i godina sedamdeset i osam.
Bio sam obučen da idem
tamo odakle povratka nema
bio sam neizmjerno srećan
i nekako smiren…
Neke žene sa skupljenom kosom
dotjerane, stajale su oko mene
imale su velike oči
i govorile mi da ne govorim tako
i još su rekle: Ima vremena.
Radosno sam hvatao njihove ruke za pozdrav
jer života starog mi je bilo dosta
i nije mi bilo mučno što ga napuštam
a u snu je bio dan, i u njemu svjetlost.
I rekoh im da sad idem
i vidimo se opet tamo gdje idem
jer i one će jednog dana doći…
I tako. San.
Bilo mi je prvi put da sanjam tako
jer nikada dotad
nisam vidio sebe
u snu ostarjelog.
Velika ljubav
Velika je ljubav
u stvari mala ljubav
u meri prostora i vremena
jer dešava se unutar čovjeka
u rijetkim trenucima.
Ali tajna njene veličine
je u tome što ne priznaje
vlast prostora i vremena
i postoji daleko i van njih.
Tada čovjek postaje vasiona
a ti migovi su vječnost…
nekad pusti. Nije do mene.
Držao sam pticu u šaci, i ovo je isto.
Sloboda nije odsutnost prepreka
za dobijanje stvari kojih želiš
nego osjećaj lakoće i širine
unutar sebe. Neki to zovu sreća.
Srce nam je zdravo samo kad ga ne osjećamo.
Tijelo nam je zdravo samo kad ga ne osjećamo:
ruke, noge, glavu, trup.
Bolovi su svijest o tjelesnom postojanju.
Ima dana kad se živi
i dana kad se priča o doživljenom.
kroz jednu veliku laž.
Podjeli ovo: