Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Gorčin Dizdar

 

Bio je to, od samoga početka, gotovo suludo ambiciozan poduhvat: u današnjoj Bosni i Hercegovini dostojno obilježiti stotu godišnjicu rođenja Maka Dizdara. Ne radi se tu o značaju koji oni što u ovoj državi još uvijek čitaju i promišljaju poeziju pripisuju Dizdarovom književnom djelu. Dapače, sudeći po povremenim izjavama predstavnika književne i akademske zajednice o ovoj temi, gotovo 50 godina nakon njegove smrti, Dizdar je gotovo jednoglasno prepoznat kao jedan od najznačajnijih bošnjačkih, bosansko-hercegovačkih, pa i jugoslovenskih pjesnika, dok se poneki zaljubljenik ne ustručava uvrstiti ga i u sam vrh evropske i svjetske književnosti 20. vijeka.

 

Ne radi se, dakle, o tome. Mnogo veći problem predstavlja činjenica da većina današnjih bosansko-hercegovačkih vlastodržaca – od općinskih pa sve do državnih – teško da je pročitala više od onih nekoliko Dizdarovih pjesama uvrštenih u srednjoškolske lektire (čast znanim izuzecima!), te je obezbjeđivanje njihove (avaj, prijeko potrebne) finansijske podrške ovoj ideji ne toliko sizifovski koliko istinski kafkijanski zadatak, pun neobjašnjivih administrativno-birokratskih prepreka i tragikomičnih nesporazuma. Situacija, ukoliko nije gora, sigurno nije bolja niti unutar uspješnih privatnih kompanija, ili barem među onim njihovim uposlenicima koji su odgovorni za podršku takozvanim društveno korisnim aktivnostima.  

 

Najprije, sam sistem poticaja kulturnog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini direktno je suprotstavljanjen principu dugoročnog planiranja. Pripreme za obilježavanje 100. godišnjice rođenja Maka Dizdara počele su, naime, još nekada sredinom ljeta 2016. godine, što bi u nekim organiziranijim zemljama već bilo – prekasno. Međutim, u Bosni i Hercegovini jednostavno ne postoji (legalan i transparentan) način osiguravanja institucionalne podrške projektima planiranim za godinu koja slijedi. Institucije, čija podrška bi se najprije mogla očekivati, svoje konkurse raspisuju tek nekada tokom ljeta, nerijetko i na jesen, dok rezultati tih konkursa pristignu nekoliko mjeseci kasnije, dakle, negdje u periodu od septembra do decembra. Sredstva dodijeljena na tim konkursima, ukoliko ih uopće ima, moraju biti potrošena u toj istoj godini.

 

U praktičnome smislu, to znači da projekti u oblasti kulture moraju biti finansirani vlastitim sredstvima, uz nadu da će neke od institucija do kraja godine pokriti barem dio tih troškova. U slučaju projekta obilježavanja 100. godišnjice rođenja Maka Dizdara, jedini izuzetak predstavljala je Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Federacije Bosne i Hercegovine na čelu s predsjednikom Arminom Omerovićem, koja je Fondaciji “Mak Dizdar” u 2016. godini dodijelila određena sredstva za pripremne aktivnosti za dva segmenta projekta: izradu spomenika Maku Dizdaru u Sarajevu i muzičko-scenski performans “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”. Upravo ova podrška bila je i ključni poticaj za nastavak rada na ovom projektu.

 

Pored problema nemogućnosti dugoročnog planiranja, valja svakako spomenuti i zastrašujuće stroge formalne kriterije konkursa u oblasti kulture u Bosni i Hercegovini. Uz svaku aplikaciju  neophodno je priložiti desetak dokumenata – originalnih ili u općinskim službama ovjerenih fotokopija – dok i najmanji previd (ponekad čak i pogrešan redoslijed priloženih dokumenata!) dovodi do automatske diskvalifikacije cjelokupnog projekta. U slučaju projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, jedna aplikacija tako je odbijena zbog tri cifre: u aplikacionom obrascu previdom je naveden broj jednog računa Fondacije “Mak Dizdar”, dok se priloženi ugovor s bankom odnosio na drugi. Ovo možda i nije nešto o čemu se u ovome kontekstu mora pisati, ali takav formalizam u oblasti kulture, u kojoj većina aktivnih organizacija nije u mogućnosti finansirati profesionalne pravne službe, može imati zaista fatalne posljedice. U više navrata mogao je, uistinu, dovesti do potpunog obustavljanja cjelokupnog projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”.

 

Ipak, bez obzira na ove i ovakve probleme, pripreme su za Makov 100. rođendan nastavljene. Početkom 2017. godine ovom projektu su se priključili i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u kojem se čuva najveći dio Dizdarove rukopisne zaostavštine, kao i Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, inače Makovog vjenčanog kuma i velikog poštovaoca njegova djela. Zajednički je definiran čitav niz aktivnosti koje će se tokom 2017. godine pokušati realizirati, između ostalog i svečana akademija i muzičko-scenski performans, međunarodna naučna konferencija, izložba o životu i djelu Maka Dizdara, izrada spomenika u Sarajevu… Dugoročno najznačajnija ideja odnosila se, međutim, na izdavanje sabranih djela Maka Dizdara. Ovu ideju entuzijastično je podržao Muamer Spahić, direktor izdavačke kuće “Vrijeme”, koji je pristao preuzeti ulogu nosioca ovog izdavačkog poduhvata. Uskoro je uslijedila i značajna pomoć Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije Bosne i Hercegovine na čelu s ministricom Elvirom Dilberović, te se činilo da ovom projektu više ništa ne stoji na putu.

 

Međutim, tada se pojavio jedan sasvim neočekivani problem koji ovdje, nažalost, mora biti spomenut. Najmlađi od tri Dizdarova sina, Majo jest, naime, iz samo njemu znanih razloga, odbio potpisati ugovor o izdavanju sabranih djela te je tako, kao jedan od nasljednika autorskih prava svog oca, onemogućio realizaciju ovog izdavačkog poduhvata od neizmjerljive važnosti ne samo za Maka Dizdara, već za bosansko-hercegovačku književnost i kulturu uopće. Majo Dizdar,, međutim, nije se zaustavio samo na tome, već je također pokušao osujetiti cjelokupan projekt obilježavanja stote godišnjice rođenja Maka Dizdara, što mu, na sreću, nije uspjelo. Ovo svakako nije mjesto na kojem treba dodatno elaborirati odluke jednog od Makovih sinova, ali je ipak bilo neophodno objasniti zašto, barem za sada, nije došlo do realizacije projekta izdavanja sabranih djela Maka Dizdara.

 

“Mak Dizdar: prvih stotinu godina” na putu

Kao svojevrsni uvod u cjelokupnu 2017. godinu, Fondacija “Mak Dizdar” odlučila je pripremiti novo izdanje Kamenog spavača, Dizdarovog najpoznatijeg književnog djela. Iako je započeo kao u suštini veoma jednostavna ideja, ovaj projekt pretvorio se u ozbiljan istraživački i izdavački poduhvat, koji je konačno doveo i do izdavanja autentičnog i defintivnog izdanja Kamenog spavača. Realizaciju ovog izdavačkog poduhvata omogućila je podrška Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo na čelu s g. Mirvadom Kurićem i Kabinet Potpredsjednika Federacije BiH Milana Dunovića.

 

Šta znači ova neobična i, netko će sigurno pomisliti, donekle pretenciozna sintagma? Kao što je to u pogovoru te knjige detaljno objasnio priređivač prof. dr. Sanjin Kodrić, postoje četiri različita izdanja Kamenog spavača: prvo izdanje iz 1966. godine, drugo izdanje iz 1970. godine, treće izdanje iz 1973. i konačno i priređeno izdanje iz Izabranih djela štampanih 1981. godine, na kojem se temelji većina kasnijih izdanja Kamenog spavača. Dok su prva tri izdanja u tekstološkome smislu autentična – što znači da ih je priredio sam Mak Dizdar – četvrto izdanje priredio je prof. dr. Enes Duraković. Kako je izdanje iz 1973. godine posljednje autentično izdanje Kamenog spavača, o njemu se može govoriti upravo kao definitivnom, kako ga je, uostalom, i sam Mak Dizdar eksplicitno opisao u jednoj bilješci u samoj knjizi. Autentično i definitivno izdanje Kamenog spavača nazvano je tako jer se temelji upravo na ovom izdanju iz 1973. godine.

Obilježavanje 100. godišnjice Makovog rođenja započelo je izuzetno dobro posjećenom promocijom autenitčnog i definitivnog izdanja Kamenog spavača u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, na kojoj su govorili urednik knjige, direktor Fondacije “Mak Dizdar” dr. Gorčin Dizdar, priređivač prof. dr. Sanjin Kodrić, prof. dr. Dijana Hadžizukić i prof. dr. Vahidin Preljević. Bio je ovo samo uvod u čitav niz promocija na kojima je, pored urednika i priređivača, govorio i čitav niz bosansko-hercegovačkih intelektualaca najrazličitijih profila. Na drugoj sarajevskoj promociji u sklopu Međunarodnog sajma knjige učestvovali su antropolog dr. Hariz Halilović s australskog univerziteta RMIT i skulptor dr. Adis Fejzić, koji su obojica, na svoj način, u vlastitom radu inspirirani Makovim djelom. U mostarskom domu Herceg Stjepan Kosača prisutnima se obratio profesor hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu dr. Miroslav Palameta, u Stocu  na svečanom izdanju kulturne manifestacija “Slovo Gorčina” govorio je profesor književnosti mostarskog Univerziteta “Džemal Bijedić” dr. Alija Pirić, u banjalučkom Banskom dvoru književnik i nekadašnji direktor Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske prisjetio se svojih susreta sa Makom Dizdarom, a na otvorenju književnih susreta “Cum Grano Salis” u Tuzli govorio je pjesnik Mile Stojić. Na ovaj način, ispunjena je jedna od osnovnih ambicija cjelokupnog projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, a to je izbjegavanje centralizacije ili sarajevocentričnosti kulturnog stvaralaštva i djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Do kraja godine, planiran je još čitav niz promocija autentičnog i definitivnog izdanja Kamenog spavača: u Brčkom, Bihaću, Splitu, Zagrebu, Beogradu…  

 

Drugi element “putujućeg” dijela projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” bila je istoimena izložba o životu i djelu Maka Dizdara, koja je nastala u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Autori izložbe su mr. sc. Đana Kukić, viša kustosica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i dr. Gorčin Dizdar, dok je za dizajn bio odgovoran Bor Dizdar. Produkciju izložbe financirala je Međunarodna kulturna manifestacija “Zeničko proljeće”, na kojoj je ona i prvi put predstavljena javnosti. Izložba je potom putovala i na Međunarodni sajam knjige u Sarajevu, Kikićeve susrete u Gračanici/Gradačcu?, Slovo Gorčina u Stocu, susrete “Cum Grano Salis” u Tuzli, kao i u prostorije Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru. Gostovanje u Novom Pazaru predstavljalo je, inače, svojevrsni presedan: po prvi put u svojih 56 godina postojanja, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine dopustio je da originalni eksponati koje čuva, budu izloženi van Bosne i Hercegovine, za što je najviše zaslužna direktorica Šejla Šehabović. Od brojnih eksponata predstavljenih u sklopu ove izložbe, daleko najviše pažnje izazvao je niz anonimnih prijetećih pisama koje je Mak Dizdar dobivao u posljednjim godinama svog života. Posjetitelji su također bili iznenađeni manjim izborom Makovih akvarela i crteža, koji su ilustrirali njegovu malo poznatu mladalačku želju da postane slikar.

 

Centralne manifestacije u Sarajevu

Centralni dio projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” planiran je, međutim, na sam dan, ili ubrzo nakon dana stote godišnjice rođenja Maka Dizdara, 17. oktobra 2017. godine. U trenutku pisanja ovog članka, pripreme za ove aktivnosti još uvijek su u toku. Planirane su tri glavne aktivnosti: 17. oktobra 2017. godine u 12:00 sati bit će otvorena izložba o životu i djelu Maka Dizdara i predstavljeni “Fragmenti spomenika Maku Dizdaru”, autorski rad vajara dr. Adisa Fejzića (lokacija još uvijek nije potvrđena). Isti dan, u 20:00 sati, u Narodnom pozorištu bit će održana svečana akademija i muzičko-scenski performans “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”. Dva dana kasnije, 19. oktobra 2017, u 12:00 sati u Bošnjačkom institutu bit će otvorena četverodnevna međunarodna naučna konferencija posvećena životu i djelu Maka Dizdara. Nekada u toku sedmice – još uvijek nije poznato kada i gdje – bit će premijerno prikazan dokumentarni film “Mak”. Ove nepoznanice – ukoliko to nije jasno iz prethodno rečenog – nisu rezultat neozbiljnosti organizatora, već, najprije, neizvjesnosti oko izvora financiranja ovih aktivnosti.

 

Najprije, nekoliko riječi o “Fragmentima spomenika Maku Dizdaru”. Kao što je već spomenuto, Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Federacije Bosne i Hercegovine dodijelila je određena sredstva za finansiranje projekta izgradnje spomenika Maku Dizdaru. U poređenju sa  sredstvima koja su proteklih godina dodijeljivana za izradu nekih drugih spomenika u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, radi se, međutim, o cifri koja bi mogla pokriti maksimalno 10 % ukupnih troškova. Kada smo se već bili gotovo pomirili s mišlju da ćemo morati odustati od ove ideje, Adis Fejzić nam je ponudio da u okvirima ovog budžeta nekoliko komada kamena koje je posjedovao pretvori u kakav-takav spomenik Maku Dizdaru. Ideja koja je u početku bila proizvod čiste improvizacije, vremenom se pretvorila u koncept koji bih se usudio nazvati genijalnim: sedam Fejzićevom majstorskom rukom obrađenih komada kamena sačinjavat će umjetničko djelo pod nazivom “Fragmenti spomenika Maku Dizdaru”.

 

U ovom trenutku suzdržat ću se od teoretiziranja o značaju i značenju fragmenta u dobu postmodernizma, o podudarnosti ovog koncepta s Makovim pjesničkom djelom i o načinu na koji on savršeno održava savremeni društveno-politički odnos prema kulturnom naslijeđu u Bosni i Hercegovini. Dodat ću samo još jedan detalj koji govori o načinu na koji je ovo djelo nastajalo i još uvijek nastaje. Adisova ideja, inspirirana starom bosanskom arhitekturom kakva se može naći, na primjer, na sarajevskoj džamiji Magribija, bila je da kameni fragmenti budu postavljeni na neku vrstu drvenih stubova. Dok smo zajednički promišljali kako bi se uz minimalni budžet moglo doći do prikladnih komada drveta, sasvim slučajno se pojavila mogućnost povoljnog otkupa starih drvenih pragova željezničke pruge. Ovi pragovi su se, u međuvremenu, pokazali kao savršeni stubovi Fejzićevih fragmenata ukrašenih raznovrsnim simbolima i Makovim stihovima ispisanim bosančicom…

 

Ukoliko sve bude išlo po planu, svečana akademija i muzičko-scenski performans predstavljat će najimpresivniji element projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”. Najprije, nakon uvodnih kritika političkom establišmentu valja istaknuti i jednu izuzetno pozitivnu priču: dostojnu realizaciju akademije u sarajevskom Narodnom pozorištu omogućit će velikodušno pokroviteljstvo člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića. Svjestan sam da će ovakvo povezivanje Makovog djela s politikom koju predstavlja g. Izetbegović zasigurno dovesti do žestokih kritika, ali ja sasvim čiste savjesti mogu reći da je njegovo djelovanje u ovom slučaju bilo u potpunosti u skladu s dignitetom pozicije koju zauzima, kao i značaja Makovog djela za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, podjednake zasluge za izuzetno visok nivo na kojem je ovaj događaj planiran pripadaju i nizu umjetnika koji su u njegovoj pripremi pristali učestvovati najprije iz poštovanja prema Makovom djelu: bečka kompozitorica i umjetnica Belma Bešlić-Gal, koja potpisuje koncepciju i režiju, umjetnica Starsky (Julia Zdarsky) koja će biti odgovorna za projekcije i svjetlost, glumci Muhamed Hadžović i Dženana Džanić, muzičari Dragana Mirković i X, etnomuzikolog Zorana Guja, kostimografkinja Nermina Varešanović, vokalni ansambl Etnoakademik i folklorni ansambl KUD Baščaršija. Svi oni učestvovat će u vrhunskom programu poetskog teatra čiji cilj jeste dostojno uprizorenje Makovih stihova i pomjeranje granica u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Produkciju ovog programa omogućili su Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstvo kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, iako valja istaknuti da su svi učesnici pristali biti dio ovog projekta uz honorare koji su daleko ispod tržišnih standarda.

 

Međunarodna naučna konferencija “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” bit će otvorena izlaganjima šest plenarnih govornika: prof. dr. Amile Buturović s kanadskog univerziteta York, prof. dr. Sanjina Kodrića s Univerziteta u Sarajevu, akademika Tonka Maroevića, profesora emeritusa Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, akademika Sveina Mønneslanda, profesora slavistike na Univerzitetu u Oslu, dr. Yurija Stoyanova, istraživača Fakulteta za orijentalne i afričke studije Univerziteta u Londonu i dr. Elbise Ustamujić, profesorice emerita Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Pored plenarnih govornika, čiji značaj, vjerujem, nije potrebno posebno isticati, na konferenciji će govoriti preko 40 izlagača iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, mahom književnih historičara i teoretičara, ali i stručnjaka drugačijih usmjerenja, poput historičara, historičara umjetnosti, umjetnika, nastavnika itd. Prvi dan konferencije bit će održan u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, dok će druga dva dana biti održana u prostorijama Internacionalnog univerziteta u Sarajevu, koji je i jedan od sponzora i organizatora ove konferencije. Konačno, zahvaljujući velikodušnim sredstvima fondacije “La Terra Nostra”, četvrtog dana konferencije bit će organiziran zajednički izlet svih učesnika u Stolac, rodni grad Maka Dizdara.

 

Prkosan od sna

Bez obzira na sve probleme s kojima sam se susretao – a ovdje su navedeni samo neki – projekt “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, barem iz perspektive njegovih organizatora, može biti opisan kao veoma uspješan. Makov 100. rođendan dostojno je obilježen širom Bosne i Hercegovine, uključujući i Banja Luku i “zapadni” Mostar, uspostavljena je plodonosna saradnja sa čitavim nizom institutcija, a veliki broj građana Bosne i Hercegovine podsjetio se značaja Kamenog spavača kao i cjelokupnog književnog i naučnog djela Maka Dizdara i njegova života. U oktobru tek slijede najznačajnije aktivnosti ovog projekta – predstavljanja spomenika Maku Dizdaru, svečana akademija i muzičko-scenski performans koncipiran na najvišem umjetničkom nivou, međunarodna konferencija na kojoj će učestvovati zaista impresivan izbor i broj naučnika. Iako je njihovo uvezivanje zahtijevalo mnogo rada, Bosna i Hercegovina je pokazala da ima institucije koji su u stanju koncipirati, financirati i organizirati jedan ovako ambiciozan projekt od primarnog značaja za očuvanje kulturne baštine i kritičko promišljanje vlastite kulture sjećanja i identiteta. Da li će, i u kolikoj mjeri ovaj projekt imati utjecaja na dugoročnu percepciju i valorizaciju djela Maka Dizdara i naš vlastiti odnost prema značajnijm jubilejima, u ovom je trenutku nemoguće reći.

 

Ono što, međutim, za mene lično u ovom projektu predstavlja najznačajniju lekciju i satisfakciju, jeste činjenica da u Bosni i Hercegovini, kao i među onima koji su na neki način vezani za ovu zemlju, još uvijek postoji značajan broj pojedinaca koji su spremni žrtvovati vlastito vrijeme i interese zarad nekih viših, kolektivnih, možda i utopijskih ciljeva, zarad upornog vjerovanja u vrjednost poetskog djela Maka Dizdara i njegove vizije bolje, pravednije domovine, bila ona koncipirana u političkom, etičkom ili metafizičkom smislu. Mada će to nekim čitaocima djelovati neukusno, među imenima spomenutim u ovom tekstu moram još jednom istaknuti ključnu ulogu prof. dr. Sanjina Kodrića, čovjeka bez kojeg, to se slobodno može reći, ovog projekta ne bi ni bilo. Od žestokih i često neukusnih kritika koje se u javnosti često upućuju prof. Kodriću, ja se mogu složiti samo s jednom: njegova radna etika toliko je impresivna da se mi koji radimo s njim ili u njegovoj okolini ponekad moramo zapitati o adekvatnosti naših vlastitih zalaganja. Upravo stoga sa sigurnošću mogu reći da projekt “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” neće završiti u 2017. godini: njegova kruna i klimaks bit će, kad-tad, i bez obzira na sve poteškoće, Kritičko izdanje sabranih djela Maka Dizdara priređivača prof. dr. Sanjina Kodrića!

 

*

U trenucima dok pišem ove redove pristužu, jedna za drugom, lijepe novosti: jedna od institucija Federacije Bosne i Hercegovine dodijelit će dodatna sredstva za svečanu akdemiju i izgradnju spomenika, čime su otklonjene i posljednje finansijske neizvjesnosti oko ova dva projekta: šestog oktobra promocija Kamenog spavača i izložba “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” bit će održane u Splitu, a krajem novembra i u Zagrebu. U toku su planovi za Ljubljanu, Beograd i Oslo. Tko zna što će se još dogoditi do kraja ove godine?

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.