Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Edin Omerčić

Ulf Brunnbauer, Southeastern Europe: Emigrants, America, and the State since the Late Nineteenth Century, Rowman&Littlefield, Lanham, Boulder, New York-London, 2016.

 

Ulf Brunnbauer je čitalačkoj publici poznat kao istraživač socijalne istorije Balkana, migracija, socijalnih struktura i nacionalnih integracija. Objavio je knjige koje govore o planinskim društvima Balkana, socijalnoj politici komunističke Bugarske te historiji Jugoistočne Evrope. Iako je tema knjige aktuelna, provokativna i izazovna, autor tokom višegodišnjeg istraživanja i pisanja nije bio vođen trenutnim zbivanjima i dešavanjima, izbjegličkom krizom na Bliskom istoku, kao ni odlaskom mladih iz zemalja jugoistočne Evrope u zemlje Unije. Isto tako knjiga nema za cilj da poredi današnje migracije s procesima migracija tokom 19. i 20. stoljeća. No, knjiga nudi odgovore i na to pitanje. Charles Tilly je rekao kako je povijest evropskih migracija zapravo povijest društvenog života Evrope, naravno ako se temi pristupi na ispravan način, ne objavljujući arhivske podatke u pakovanju knjige, dobit ćemo sliku kojom je dočaran život pojedinca, njegove porodice i zajednice u kojoj se kreće i odnosi sa vlastima, administracijom, sliku u kojoj se u krajnjim linijama zrcale i odnosi država.

Autor knjigu započinje sa temeljnom pretpostavkom da su migracije bile vrlo važan proces koji je značajno utjecao na društvo u jugoistočnoj Evropi, istovremeno prati i macro i micro sloj društvenih kretanja, ali ne ignoriše ni sloj između. Smatra kako se migracije mogu razumjeti jedino ako prepoznamo da su uzrokovane socijalnim strukturama koje i same mijenjaju, odnosno vrše određeni utjecaj na iste. Profesor Sundhaussen je predlagao da se historija jugoistočne Evrope zapravo može promatrati kao historija migracija, a kako bi se prevazišao nacionalnocentrični i državno centrični narativ koji još uvijek prevladava u historiografijama regije, koje ustvari reproduciraju etno nacionalne poglede i pate od metodološkog nacionalizma. Migracije su bile direktno povezane sa ekonomskim neprilikama u regiji, tako da nam iskustvo hrvatskih radnika na probijanju Sueskog kanala govori ne samo o važnosti migracija, već i o razvijanju zajedničkih obiteljskih i društvenih obrazaca. Veza između prostora, kretanja ljudi i intervencije politika je temeljna tema knjige. Migracije su bile te koje su u 19. i 20. stoljeću razbijale strukture geografski svezanog prostora na kojima se temeljila ekonomska i politička moć. Izazvale su i razvijale nove strategije u kontroli istog i dovodile do jačih demarkacija i kontrole granica.

Istraživanje migracija koje je započeto nakon Drugog svjetskog rata u državama koje su se smatrale „primateljima‘‘ i shodno tome pažnja je posvećivana imigraciji, odnosno pitanjima za koje je država tražila rješenje i mišljenje struke. Veću pažnju naučnika je politika iseljavanja dobila ne tako davno, što je također bilo povezano s interesima vlada u korištenju iseljeništva za određene svrhe. Autor u knjizi nalazi kako je povijest migracija jugo­istočne Evrope jednako tako i povijest društvenih organizacija, odnosno da je karakteristika povezivanja, preplitanja i premještanja karakteristika socijalne historije ovog prostora i kao takva odličan primjer za sagledavanje i razvijanje novih pitanja o migracijama.

Migrant nije objektivna kategorija, već je to stanje uma s jedne strane i rezultat kvalifikacije birokratskog aparata i javnosti s druge strane. Kako bi se prevazišao binarni problem pojmova mobilnost/migracija, privremeno/trajno, kratko/dugo, Jan Lucassen and Leo Lucassen su predložili istraživanje socio-kulturalnih granica nauštrb onim političko-administrativnim. A razvija se i jedan drugačiji koncept kojim se vežu bivše i trenutno boravište, prebivalište. To je tzv. koncept trans­nacionalizma, transmigracija, koji upućuje na uključivanje migranata u društva i politike zemalja iz kojih odlaze, iz kojih su u odlasku i zemalja u koje dolaze, ili su u dolasku. Trans­migrants take actions, make decisions. Koncept pomaže da se migracije shvate kao proces koji se ne završava smještanjem uslovno rečeno „migranata‘‘ na jednom mjestu. Jedan od ciljeva ove knjige je da se razazna šta to zapravo stoji iza emigracija, a Brunbauer to spoznaje kroz prizmu proučavanja povijesnih promjena pojedinaca, njihovih porodica, zajednica i društava u cjelini. Knjiga je fokusirana na prostor Jugoistočne Evrope, a naročito na prostor koji je u razmatranom razdoblju bio Jugoslavija – dva puta (1918. – 1941. i 1944. – 1991.), i autor je koncentriran na odnose jugoslavenske države sa migrantima. Brunnbauer pronalazi direktnu vezu s gastarbajterima, migracijama tokom ’60 i ’70 godina, sa podlogom koju su stvorili prekomorski i prekooceanski migranti tokom 19. stoljeća.

Glavna argumentacija, teza je da migracije moraju biti smještene u širi socijalni, ekonomski politički i kulturni kontekst, budući da prekomorske migracije nisu započele tek tako, već su rezultat naklonosti dijela lokalnih zajednica, kao što to pokazuju primjeri obrasaca sezonskih radnih migracija poznati kako u primarnim, sekundarnim, tako i u tercijarnim djalatnostima (stočarstvu, brodogradnji i uslužnim djelatnostima) koji su se razvili u stabilne i gotovo sigurne obrasce koji su se remetili tek političkim dešavanjima, promjenama granica ili epidemijama. Sezonske migracije utjecale su na zajednice na brojne načine, slabile su patrijarhalna društva, poticale nestanak zadruga i zadružnog načina života, i dovodile do novih potreba. Postepeno je postajalo jednako teško ili jednako lako, otići preko mora ili put oceana, nego u susjednu državu, zavisno od međusobnih odnosa dviju država.

Glavno pitanje u poglavlju koje se odnosi na razvoj prekomorskih migracija do Prvog svjetskog rata jeste broj, razlog i sredstva kojim su ljudi napuštali svoja ognjišta, a uključuje i odgovore zašto je Amerika bila toliko privlačna migrantima s Balkana. Brunnbauer u knjizi želi analizirati utjecaj emigracije na društvo u jugoistočnoj Evropi, te smatra kako je od početka razdoblja o kojem je riječ bio prisutan koncept transnacionalizma. Posebno poglavlje je posvetio primjerima kojima crta i nudi diskusiju o načinima na koje državne vlasti reagiraju na iseljavanje i koriste ga s ciljem kreiranja „lojalne dijaspore‘‘. U posebnom poglavlju razmatra veze nacionalizma i migracije, dok se u završnom 6 poglavlju fokusira na 60e i 70e godine socijalističke Jugoslavije, kada je ova zemlja bila „glavni dobavljač radnika‘‘ u Evropi.

Brunnbauer nam kroz knjigu slika velike pojedinačne emocije, ljudske snove, ljudske želje za promjenom na bolje, ne toliko skitnice i sanjare poput likova iz Prattovih stripova ili avanturiste i skitnice iz pjesama Jasne Zlokić, povezujući ih sa širim i višim slojevima društvene organizacije pri čemu dobijamo s jedne strane uvid u putanje pojedinca i historiju sistema koji je uz ispisivanje istih pisao i vlastitu povijest.

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.