Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Mirela Omerović

Senahidin Halilović: Pravopis bosanskog jezikaSlavistički komitet, Sarajevo, 2017.

 

Eksplicitna, preskriptivna, standardnojezička norma ono je što karakterizira standardni jezik kao autonoman vid jezika, funkcionalno polivalentan, koji zadovoljava kulturne i društvene potrebe civiliziranog društva. Rezultat je propisivanja i društvenog nametanja širem jezičkom kolektivu u procesu standardizacije, koji se odvija u desetak faza, društveno uvjetovanih i međusobno povezanih, a rezultati odabira i obrade nameću se široj govornoj zajednici kao nešto što je „pravilno“, čega se trebamo držati u upotrebi jezika u školama, na televiziji i uopće u zvaničnoj komunikaciji. Jezik i norma nužno se prilagođavaju formama kulturnog života, čemu u osnovi i služe, te norma, pored toga što mora biti stabilna i imati visok stepen ujednačenosti, treba biti elastična i fleksibilna, jer omogućuje razvoj jezika. Ona želi biti načelna, opća, postavljati pravila u koja će se novine moći uklapati. Jezički razvoj odvija se u stalnim odstupanjima od onoga što se u datom trenutku smatralo pravilnim, te su pojedini oblici, s obzirom da su ušli u široku upotrebu u govornoj sredini, prihvaćeni od većine govornika, ako takvi oblici, naravno, nisu u suprotnosti s jezičkim sistemom u cjelini. Prema tome, procjena onoga šta je u jeziku pravilno, a šta nepravilno jeste relativna i ovisi ne samo o unutarlingvističkim, nego i o ekstralingvističkim faktorima i njihovoj međusobnoj povezanosti, naročito o funkcionalnim vrijednostima jezika u konkretnom društvu. Tendencija jezičke demokratizacije veoma je snažna, naročito u društvima gdje standardni jezik nije privilegija određenog društvenog sloja, nego svih slojeva društva, te postoje tendencije koje pritišću normu da se nužno mijenja. Određeni nekodificirani izrazi mogu biti potencijal za zdravu konkurenciju kodificiranim izrazima ukoliko uđu u široku upotrebu i ukoliko su prihvaćeni od većine govornika. Izbor takvih izraza ovisi o nizu faktora – djelovanju tradicije, rasprostranjenosti i perspektivnosti jezičkog izraza i sl. Visok stepen rasprostranjenosti nekodificiranog izraza važan je faktor koji mu otvara mogućnost da uđe u normu. Kada se određeni izraz toliko raširi da se ne osjeća kao odstupanje od norme, a uz to se ne suprotstavlja jezičkom sistemu, dobija sve uvjete da postane sastavni dio standardnoga jezika.

Jedino je takav pristup jezičkoj normi preduvjet da ona izvire iz jezičke prakse, a ne obratno. S druge strane, norma treba usmjeravati jezičku praksu tako da postavlja prepreke konstrukcijama koje nemaju legitimitet da postanu kodificirane. Stoga ona mora u isto vrijeme biti stabilna, ali i fleksibilna i elastična. Ne smije biti apsolutna, jer bi sputavala jezički razvoj, a ne smije biti ni spontana, jer bi izgubila kvalitet svjesnog opredjeljenja.

Jezička situacija u BiH vrlo je složena i kao takva zahtijeva naročite napore u kodifikaciji jezika kako bi se zadovoljile potrebe govornika u višenacionalnoj sredini. Rekonstrukcija norme bosanskoga jezika svjedočanstvo je kako je složenost ekstralingvističkih faktora odigrala svoju ulogu u standardizacijskim procesima. Novo izdanje Pravopisa bosanskoga jezika autora prof. dr. Senahida Halilovića, objavljeno u okrilju Slavističkog komiteta u Sarajevu 2017. god., odraz je bosanskohercegovačke jezičke stvarnosti, gramatičkih i leksičkih višestrukosti, što su svoju realizaciju našle kroz brojne dubletne oblike. Novi Pravopis bosanskoga jezika izišao je dvadesetak godina nakon prvog izdanja 1996. god., a Pravopis bosanskoga jezika: priručnik za škole objavljen je 1999. god., u kojem su također bile unesene izvjesne promjene u odnosu na 1996. god.

Drugo izdanje Pravopisa ne donosi krupne izmjene pravopisnih pravila, no pruža fleksibilnija rješenja za upotrebu leksičkog fonda riječi, daje mnogo više oprimjerenja kad je riječ o pisanju vlastitih imena, riječi stranoga porijekla, skraćenica i sl.

U okviru Pravopisnih pravila (9–148) pojedina poglavlja su dopunjena i reorganizirana, čime je olakšano njihovo iščitavanje. Odvojena su poglavlja o pisanju velikog i malog slova, izdvojena pravila o pisanju vlastitih imena u kojih se velikim početnim slovom piše svaki član od onih u kojih se tako piše samo prvi član. Novo izdanje nudi raznovrsnije primjere pisanja velikog i malog slova kod određenih administrativnih jedinica, npr.: Kanton 10 / Livanjski kanton, Općina Travnik (kao jedinica lokalne uprave) prema općina Travnik (geogr.); kod pisanja naziva ulica, npr.: Ulica Koševo / Koševo, Ulica ispod grada / Ispod grada, Trg fra Grge Martića / Martićev trg, Aleja lipa; kod pisanja imena vjerskih i državnih praznika, spomen-dana i sl.: Pesah, Roš hašana, Hanuka, Đurđev / Đurđevdan, Blagdan beskvasnog hljeba, Dan zaljubljenih / Valentinovo, Dan grada Sarajeva itd. Unesena je i izmjena da se u nazivima nepostojećih (bivših) država svi članovi (osim prijedloga i veznika) pišu velikim početnim slovom, npr.: Habsburška Monarhija / Austro-Ugarska Monarhija / Austro-Ugarsko Carstvo, Osmanska Carevina / Otomansko Carstvo / Tursko Carstvo, Dubrovačka Republika, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika / Sovjetski Savez i sl. (u Pravopisu iz 1996. samo se prvi član u ovim nazivima pisao velikim početnim slovom). Također se mijenja pravilo o pisanju ustaljenih slikovitih naziva kontinenata, država i gradova, te opisni nazivi koji nemaju narav vlastitoga imena, npr.: crni kontinent (Afrika), zemlja izlazećeg sunca (Japan), zemlja tisuću jezera (Finska).

U poglavlju Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi unesene su također određene izmjene. Naime, u nekim slučajevima gdje su vrijedili dubletni oblici (pisanje crtice ili rastavljeno) ostavljena je mogućnost pisanja samo polusloženice, npr.: alfa-zraci, cikcak-linija, pop-pjevač, rok-muzika, top-lista, RTV-program, TV-emisija…; navedeno je više primjera kojih nije bilo u prethodnom izdanju: vizitkarta, duhankesa, lunapark, ekoselo, ekopolicija, etnoselo i sl.; u pisanju dvostrukih prezimena ostavljena je dvojaka upotreba (prema izboru njihovih nosilaca, bez obzira na rod): Nasiha Kapidžić-Hadžić, Elma Selmanagić Lizde, Andrija Kačić Miošić itd.

Poglavlje Pravopisni znaci donosi određene novine. Uveden je dio o pisanju bjeline (razmaka), što u prethodnom izdanju nije eksplicitno obrađeno. Navodi se da se bjelina ostavlja: između riječi, između dijelova skraćenica, iza interpunkcijskih znakova – tačke, upitnika, uzvičnika, zareza, tačke zareza, dvotačke, ispred i iza crte, navodnika i zagrada, između broja i simbola novčane ili mjerne jedinice, između brojeva koji označavaju dan, mjesec i godinu unutar datuma (npr. 13. 4. 2018). Bjelina se ne ostavlja: ispred i iza teksta u zagradama ili među navodnicima, ispred i iza crtice (danas-sutra), ispred i iza crte kad između brojeva zamjenjuje prijedlog do (1915.–1992.) itd. U okviru potpoglavlja o zarezu navedeno je više primjera pisanja zareza kod značenjski različitih zavisnih klauza kad su u prepoziciji, odnosno kad je zavisnosložena rečenica u inverziji, jer tada, kao što je poznato, vrijedi pravilo obaveznog pisanja zareza iza zavisne klauze. No, u prethodnom izdanju nije bilo ponuđeno mnogo takvih primjera, te je često dolazilo do nedoumica kod pisanja specifičnih vrsta rečenica, kao npr. kod pisanja zavisnosložene rečenice s objekatskom klauzom (npr. Da je to tačno, potvrdili su svi prisutni.).

U poglavlju o skraćenicama uvedeno je mnogo više primjera običnih i složenih skraćenica, kao što su: ABS (anti blocking system), ADSL (asymmetric digital subscriber line), amer. (američki), austral. (australski / australijski), BA (bachelor of arts), bacc. (bachelor), mag. (magistar struke), mr. (magistar nauka), as. (asistent), bošnj. (bošnjački), o. k. (all correct – uredu je), p. n. e. / pr. n. e. (prije nove ere), z. k. (zemljišna knjiga), www (world wide web), OŠ (određena osnovna škola) i sl. Navedeni su primjeri skraćenica uz imena: dr. sc. Aida Krajina, red. prof., dr. med. Abdulah Lozo, Ivana Matić, dipl. farm., Miro Milić, bacc. hist., Zara Bosnić, mag. geogr., te je znatno obogaćen Rječnik skraćenica. Izdvojeno je posebno poglavlje Simboli, u kojem su popisani simboli za fizičke jedinice (npr. kg, m, s, t, km/h, A – amper, Hz – Hertz,…) u jednom dijelu, a u drugome simboli hemijskih elemenata (npr. Sn – kalaj, Pt – platina, As – arsen i sl.).

Poglavlje Pisanje riječi stranoga porijekla obogaćeno je brojnim primjerima pisanja riječi iz drugih jezika, naročito iz engleskog. Često se susrećemo s nedoumicama pisanja vlastitih imena stranoga porijekla, naročito pri obilježavanju padežnih nastavaka. Tako je precizirano da ženska imena na nulti morfem ili ostaju nepromijenjena ili se mijenjaju kao da završavaju na -a: Carmen (G jd. Carmen / Carmene), Ingrid (G jd. Ingrid / Ingride, D jd. Ingrid / Ingridi), da se dvočlana imena arapskog porijekla pišu odvojeno: Abu Bekr (G jd. Abu Bekra), određeni član uz takva imena piše se zajedno s prvim dijelom imena: Abdul-Muttalib (G jd. Abdul-Muttaliba) i sl. Posebno je poglavlje Navođenje podataka o izvorima, u kojem se precizira navođenje podataka o citiranim i konsultiranim izvorima pri pisanju naučnih tekstova, te način popisa korištene literature.   

Pravopisni rječnik umnogome je osavremenjen u odnosu na prethodno izdanje iz 1996. U tom izdanju, naime, rječnik je obuhvaćao oko 450 stranica, dok je Pravopisni rječnik iz 2017. dat na 614 stranica. Njima dodajemo i Rječnik vlastitih imena od 24 stranice, dakle, ukupno 638 str., što kvantitativno predstavlja veliki pomak, od otprilike 200 stranica odrednica. Naravno, dvadesetak godina nakon prvog Pravopisa izišla su tri rječnika bosanskoga jezika, koji su zajedno s Gramatikom bosanskoga jezika iz 2000. god. doprinijeli da se standardnojezička norma upotpuni i osavremeni brojnim naučno utemeljenim raspravama na svim jezičkim razinama. Rječnički dio Pravopisa oslanja se na leksikografske doprinose koje smo imali priliku iščitavati u prethodnom periodu, naročito kad je riječ o Rječniku bosanskoga jezika iz 2010. (Halilović, Palić, Šehović), koji je ocijenjen iznimno visokim ocjenama u širim krugovima južnoslavenske lingvističke javnosti. U rječničkom dijelu Pravopisa moći ćemo naći rješenja za različite nedoumice s kojima se u pisanju susreću brojni nastavnici, profesori, novinari i svi javni djelatnici kojima je jezik temelj u profesionalnoj orijentaciji. Takvi su npr.:

  • ponuđeni dubletni oblici za imenice različitih deklinacijskih tipova, kao što su: lingvist / lingvista, ateist / ateista, laboratorij / laboratorija, solist / solista;  
  • brojni primjeri anglicizama, riječi iz engleskog jezika, koje imaju snažan prodor u današnjoj jezičkoj praksi, a često smo u dilemi kako ih pisati; Pravopis je ponudio rješenja da se u svakodnevnoj upotrebi pisanje anglicizama prilagodi izgovoru bosanskoga jezika, tj. da se piše fonetizirano, npr.: pica, šoping, mjuzikl, imidž, roker, džingl, bekhend, bridž, brejk; u stručnoj terminologiji zadržava se izvorni oblik pri pisanju: allegro, chip, byte, solfeggio, bypass, pacemaker, dok se izvan stručne literature pravopisno prilagođavaju: fajl, alegro, bajpas;  
  • dubletni oblici za imenice općina / opština, pridjeve opći / opšti i brojne izvedenice od njih;
  • različite čestice: bogdo, bogme, nejse;
  • riječi vezane za upotrebu glasa Hlahko / lako, lagahno / lagano, mekahno / mekano, mahana / mana, olahko / olako;
  • pisanje zbirnih brojeva i brojnih imenica: petero / petoro, sedmero / sedmoro, četverica / četvorica, peterica / petorica;
  • leksički dubleti i tripleti: uvjet / uslov, otok / ostrvo, kafa / kahva / kava, odgojni / vaspitni, uvečer / uveče, osigurati / obezbijediti, findžan / fildžan, ugalj / ugljen;
  • upotreba čestice vrlo, posebno kod klasifikacije školskih ocjena (ocjena vrlo dobar – piše se odvojeno) itd.

U Rječniku vlastitih imena umnogome su obogaćeni primjeri pisanja pojedinih vlastitih imena, naročito s obzirom na pravila pisanja velikog i malog slova, te pravila sastavljenog i rastavljenog pisanja riječi. Tako je propisano pisanje određenih toponima koji nisu bili navedeni u Pravopisu iz 1996, npr.: Aerodromsko Naselje, Čengić-Vila, Dolac-Malta, Bosanska Posavina, pored Barcelona i Barselona, Banja Luka i Banjaluka, Papua Nova Gvineja, Nairobi, Namibija, Kirgistan, te nazivi stanovnika pojedinih naseljenih mjesta kao što su: BusovljakBusovka (Busovača), KonjevićaninKonjevićka (Konjević-Polje), SemberacSemberka (Semberija), Ramljak / RamljaninRamljanka (Rama), PapuanacPapuanka (Papua Nova Gvineja), KirgizKirgiskinja (Kirgistan) itd.

Čitatelji i čitateljke drugog, dopunjenog izdanja Pravopisa bosanskoga jezika moći će pronaći korisne upute za pisanje pojedinih riječi i određenih konstrukcija u vezi s kojima su imali različite dileme, te će pravopisna pravila ponuđena ovim priručnikom moći primjenjivati u svakodnevnoj upotrebi. Naročito je to važno za nastavnike u osnovnim i srednjim školama, univerzitetske nastavnike i profesore, novinare, advokate, glumce i sve javne djelatnike kojima je poštivanje standardnojezičke norme od iznimne važnosti u obavljanju njihove profesionalne zadaće. Stoga, toplo preporučujem za čitanje, jer nam priručnici koji čine okosnicu standarnojezičke norme – pravopisi, rječnici i gramatike, trebaju i moraju biti lična karta na našim kućnim policama, kako bismo implementirali i njegovali književnojezički izraz.

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.