Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Anđelko Vlašić

 

Vrana, danas maleno sjevernodalmatinsko naselje od svega 800-tinjak stanovnika, svoje je slavne dane proživljavalo u srednjem i ranom novom vijeku kada je Vrana bila jedno od najvažnijih političkih, vojnih, crkvenih i kulturnih središta Dalmacije. Njezinu su povijest obilježila tri katolička vjerska reda, a zatim mletačka i osmanska vlast. U Vrani se od 11. stoljeća nalazio benediktinski samostan koji je hrvatski kralj Zvonimir 1076. godine darovao papi. Od 1136. do 1312. godine samostanom je vladao vojni red templara, a zatim red vitezova sv. Ivana, koji su poznatiji kao Malteški red. Kada je 1409. godine Vranom zavladala Mletačka Republika, samostan u Vrani izgubio je svoju neovisnost.

Nakon Bitke na Mohačkom polju 1526. godine, u kojoj su osmanske snage pobijedile ugarsko-hrvatsku vojsku, Vrana je došla u zonu utjecaja Osmanskoga Carstva. Zbog straha od mogućih napada osmanskih snaga, lokalno je stanovništvo napustilo Vranu i preselilo se na otok Murter, a neki su se čak preselili u južnu Istru. Osmanska vojska osvojila je Vranu naredne godine i uskoro naselila grad muslimanskim stanovništvom. Sredinom 17. stoljeća, Vrana je bila vrlo razvijeno osmansko mjesto jer se u njoj nalazilo otprilike petsto kuća, nekoliko džamija, škola za islamski vjeronauk, česme, javna kupališta i vodovod. Povrh toga, osmanska vojska je u utvrdu u Vrani smjestila garnizon od 150 osmanskih pješaka i 100 konjanika koji su branili grad i njegovu okolicu. Vrana je najprije bila dijelom Kliškoga sandžaka, zatim Ličkoga sandžaka, a potom i Sandžaka Krka. Osim toga, njome su upravljale osmanske plemićke obitelji Atlagić i Durakbegović.

Osmanski vojni dužnosnik Jusuf-paša Mašković (1604. – 1646.), podrijetlom vjerojatno iz Vrane ili Pakoštana, tijekom svoje karijere u osmanskoj upravi i vojsci dosegao je čin vezira i bio imenovan admiralom osmanske mornarice. Na koncu karijere, 1644. godine, odlučio je sagraditi han, odnosno konačište u Vrani, koje mu je trebalo poslužiti i kao rezidencija u mirovini. Iako se proslavio vojnim uspjesima i postao važan osmanski vojskovođa, Mašković je u vrtlogu političkih spletki na osmanskome dvoru izgubio povjerenje osmanskoga sultana Ibrahima (koji je vladao od 1640. do 1648.) i bio je pogubljen 1646. godine. Maškovićevom smrću zaustavila se daljnja gradnja hana i on je ostao nedovršen do našega vremena. Tijekom Kandijskog rata (1645. –1669.), Mlečani su osvojili Vranu, ali vrlo su se brzo morali povući odande. Pritom su uništili utvrdu u Vrani i sve čvrste građevine. Vrana je ostala pod osmanskom vlašću skoro 150 godina, sve dok je Mlečani nisu uspjeli zauzeti 1683. godine tijekom Morejskog rata. Mletačka vojska u Vrani je zatekla obnovljenu utvrdu i tri džamije i sve ih je uništila, tako da se danas u Vrani mogu vidjeti jedino ostaci nekad vrlo moćne tvrđave. Tada je Vrana izgubila svoju nekadašnju važnost i od razvijenoga grada pretvorila se u selo.

Bolje vrijeme za Vranu i Maškovića han počelo se nazirati kada je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2009. godine, u suradnji s Općinom Pakoštane, nakon provedenih konzervatorskih i arheoloških istraživanja, prijavilo projekt „Obnova Maškovića hana i gospodarska revitalizacija mjesta Vrane“ na natječaj Programa IPA (engleski: Instrument for Pre-accession Assistance) Europske Unije. Kao glavni cilj projekta određen je plan održivoga korištenja Maškovića hana kao pokretača gospodarskog razvoja na području Vrane. Restauracija devastiranoga hana otpočela je 2013. godine. Han je tada imao brojne dodatne arhitektonske dijelove koji su se poprilično razlikovali od izvorne građevine i zato su lako bili prepoznati i uklonjeni. Obrambeni zidovi i drugi važni dijelovi ostali su očuvani, pa je na temelju tih ostataka bilo moguće rekonstruirati izvorni izgled cijeloga objekta i posve ga obnoviti.

Otvorenjem spomenutoga hotela, u srpnju ove godine, dovršen je projekt obnove hana. U njegovu obnovu i revitalizaciju uložena je gotovo 22 milijuna kuna, od čega je 18 milijuna kuna potrošeno na obnovu, a 3,6 milijuna na opremu zgrada. Hotel baština, kako glasi službeni naziv nove ustanove, jest poseban tip hotela koji je smješten u izvornim, tradicijskim i povijesnim građevinama i koji je uređen i opremljen na tradicijski način. Han je izvorno građen kao utvrda i zidan od fino klesanih kamenih blokova, a unutrašnji prostor bio je podijeljen na dva dijela. Veći je bio predviđen za smještaj putnika namjernika, a drugi, nešto manji dio, vjerojatno je trebao biti rezidencija samoga vlasnika, Jusufa Maškovića. Han je kroz obnovu zadržao većinu izvornih funkcija, a dodane su i neke moderne; zato je to danas višenamjenski kompleks s hotelskim smještajem, restoranom, muzejom, uredima Agencije Han, turističkim info-punktom, izložbenim prostorom i suvenirnicom u kojoj se prodaju autohtoni proizvodi. Njegovom obnovom otvorena su nova radna mjesta, poboljšana je turistička i kulturna ponuda Vrane i stvoreni su preduvjeti za gospodarski razvoj općine Pakoštane.

Tako je Maškovića han napokon dovršen, čak 373 godine od početka svoje gradnje, i otvoren 21. srpnja 2017. godine. Svojom obnovom postao je najveći kompleks osmanske i islamske arhitekture u Hrvatskoj, te osmanski povijesni spomenik smješten najdalje na zapadu od svih osmanskih svjetovnih građevina koje još postoje.

***

 

Jusuf-paša Mašković (1604. – 1646)

Jusuf-paša ili Jusuf Mašković, ponekad nazivan i Silahdar Jusuf-pašom (o. 1604. – 1646.), bio je osmanski vezir i veliki admiral (kapudan-paša) osmanske mornarice. Rodio se kao kršćanin u selu Vrana u Dalmaciji, koje je tada bilo na mletačko-osmanskoj granici. Kao dječak, vjerojatno je bio sluga Ibrahim-bega Bećiragića u dalmatinskom selu Nadinu pa se s vremenom sprijateljio s begom. Dok je bio u službi obitelji Bećiragić, Jusuf je naučio osmanski turski jezik. Bio je bistar i inteligentan dječak, ali jako siromašan, a postoji priča koja kaže da ga je jednom prilikom starija dama iz Nadina vidjela kako hoda bos i dala mu jednostavne seoske cipele.

Kad je jednom slijedio svoga gospodara na putovanju, upoznao je čuvara na ulaznim vratima u palaču osmanskoga sultana i odlučio ući u osmansku službu u Istanbulu. Ondje je brzo napredovao u vojsci, tako da je na vrhuncu svoje karijere uspio postati vezir i veliki admiral. Jusuf Mašković najpoznatiji je po tome što je osvojio grad Chaniju na zapadnom dijelu Krete u samo 54 dana 1645. godine tijekom Kandijskog rata (1645. – 1669.). U  njegovom rodnom kraju proslavila ga je gradnja velikog hana u Vrani 1644. godine, poznatiji kao Maškovića han. Kada se Jusuf Mašković 1645. godine vratio u Istanbul, vjenčao se s Fatmom, kćeri sultana Ibrahima I, zvanog „Ludi“. Dana mu je i palača Ibrahim-paše u središtu Istanbula kao rezidencija. Međutim, iduće godine, na nagovor Jusuf-pašinih političkih protivnika, sultan je naredio neka ga se pogubi. Još i danas postoji priča koja opisuje Jusuf-pašino dječaštvo u Nadinu, njegovo osvajanje grada Chanije na Kreti i njegovu smrt od ruke ludog sultana Ibrahima.

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.