Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Azra Nezirić

Nina Tikveša: I sreli su medu, Buybook, 2018.

 

Naslov zbirke pripovijedaka, autorice Nine Tikveše, priziva u svijest potencijalnog čitatelja lažnu ideju da bi pred nama mogla da bude zbirka priča za djecu. No, već prva pripovijetka nam razbija iluziju koju je naslov stvorio i uvodi nas u svijet surove realnosti odraslih. Skoro sve pripovijetke iz ove zbirke operišu grotesknim humorom, onim gotovo pa krležijanskim, kada se autorica ili narator(ica) sablazni pred maestralnom bolešću društva u kome živi. To nije bolest nastala prehladom, nego bolest mutiranja moždanih stanica u nekom moždanom centru namijenjenom za misao. Groteska je, u tom slučaju, borbeni alat za onoga koji piše, jer je sazdana obaveznim popriječno naslaganim međurečeničnim humorom.  

Zbirka sadrži dvadeset i pet kratkih pripovijedaka. Ispisane stilom koji je britak, jednostavan i nadražujući na čitanje. Ispunjene grotesknim humorom, pripovijetke potražuju od čitatelja da uroni u svijet napisanoga kako bi se na tren oslobodio stega i bujica brutalne objektivne zbilje koja guta u svoj kotao. Upravo stoga i stoji tako „neozbiljan“ naslov; kako bi razbio omču oko vrata kojom smo stisnuti unutar svijeta kojim vladaju akteri iz pripovijetke Zid vam’ – zid tam’, ili panične žene iz pripovijetke Turšija ubica, ali i mnogi drugi.

Tikveša ne govori samo to. Može nam se učiniti da su pripovijetke jasne i kratke, bez kićenja i uređivanja, ali one progovore upravo kad ih pročitate. Autorica ima jaku moć ulaska u negovorljivo, sugeriranja onoga neispisljivoga, koje zasvjetluca upravo kada riječi ugasnu. Prodor u područje kolektivnog nesvjesnog je jedna od jačih karakteristika ovih pripovijesti. Tikvešin prodor u ovo polje sugerira izvrsnu spisateljsku moć koju pakira u, poslije poezije, najteži književni žanr, oblikujući pritom male živote malih ljudi malog jezika ove male zemlje. Autorica pripovijetkama pretpostavlja da čitatelj stiže upravo iz zajedničkog pozadinskoga miljea te da mu se nema potrebe dodatno i potanko objašnjavati o načinu funkcioniranja likova posuđenih iz objektivne stvarnosti i prenesenih na drugostepeni modelativni jezik. No, iako pripovijetke pretpostavljaju snagu autorskoga pečata i preradu zbilje umjetničkim postupkom na ono što nazivamo književno-umjetničkom zbiljom, snaga ovih priča leži upravo u njihovoj skoro netaknutoj izvornosti. Tikveša vješto skriva postupak oblikovanja i nakon što se pročita svih dvadeset pet priča stvara se utisak kao da nam je neko usmeno prepričavao zgode koje je doživio ili anegdote iz neke od sarajevskih mahala.

Priča prema kojoj zbirka i nosi naslov, I sreli su medu, orkestracija je balkanskih glasova koje nosimo čitav život za sobom. Naime, naratoricina baka je, poput većine baka našeg govornog područja, vodila tugaljiv život te se on sav na svom kraju sveo na taj jedan događaj koji je pamtila kao važan. A taj je događaj sretanje mede u šumi na Igmanu kad je brala šipurak. Iako je baka sada posenilila, taj je događaj toliko bitan da ga pripovijeda svakome kada joj dođe u posjetu, dok pritom ukućanima služi kao ironijska distanca. Svakako da, kao takva i u tim godinama, baka iznova i iznova pripovijeda svoj iznimno značajni susret sa medom, ali svaki put u novom okviru. Prema tomu, naratorica bilježi: „Moj bosanski Raymond Quenau tako je ponedjeljkom brao drijenjke na Jahorini i iza grma čuo mumlanje. U utorak se medo pojavio na obali Krivaje, gdje se baka borila sa zmijom koja joj se obmotala oko noge. U srijedu se medo ubezobrazio, podigao na zadnje šape i zaurlao, a u četvrtak se već približio na opasna dva metra, ali je baka stigla da repetira očevu lovačku pušku. Petkom bi ga umirivala tihim glasom jer su se gledali oči u oči na nevjerovatnoj udaljenosti od dva koraka“.

Kompletna zbirka pripovijedaka I sreli su medu, odzvanja kao jedna velika priča bez početka i kraja, priča koja je svima nama tako poznata i koju živimo na ovaj ili onaj način, direktno ili indirektno. Kako bismo se mogli udaljiti i pokušati objektivno iskliznuti iz svoje balkanske udobnosti, ova knjiga stoji kao pomoćna alatka za tu svrhu. Možda je napokon stigao povijesni trenutak u kojem više nećemo sretati mede i pričati naše susrete s njim.

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.