Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Bilo je samo pitanje vremena kad će književni Bliski istok krenuti s isporukama pošiljaka nove i provokativne literature na svima razumljivom „zajedničkom“ jeziku književnosti. Nije, naravno, nikakvo iznenađenje da su takve literarne pakete poslali pisci, poput Hassana Blasima (1973), koji su na svjetsku literarnu pozornicu pristigli ravno s ratnih ulica i izbjegličkih kampova. Irački Krist je zbirka priča kojom se koncentrično šire valovi uznemirujućeg sadržaja: zločini i krvoprolića, blasfemija i nasilje, upakirani u navoje crnog humora, sarkazma i diskretne empatije. Glavni likovi su teroristi i glavosječe, ubojice, samoubojice i njihove žrtve te beznadnici i očajnici koji su na najboljem putu da postanu ubojice i/ili leševi. Blasimov svijet je poremećen negdje u svojoj suštini: bombaši, teroristi, luđaci, vjerski fanatici, raskomadani leševi u Iračkom Kristu samo su simptom raspada svih zamislivih ljudskih i civilizacijskih vrednota. Jedan svijet se u nekom nedefinirnom vremenskom trenutku izvrnuo do dna. „Kukavica zaražena banalnim čovjekoljubljem“(135) zaslužuje smrt; „knjige koje s gnusnom rječitošću govori o miru“ (134) nikome više nisu potrebne. No, preobrazba tog svijeta krivudava je, nepredvidiva i kaotična: mirnodopski skladatelj domoljubnih poskočica (u priči Skladatelj) preobražava se tokom rata u skladatelja bogohulnih pjesama. Raspad porodičnog života posut je fragmentarno kroz čitavu zbirku i ima svoju dugu slijepu i uglavnom neispričanu pretpovijest. Bračno i porodično nasilje, uključujući incest i bratoubojstvo, izvanredno je surovo: otac ritualno bičuje suprugu bez vidljivog razloga; mati pak truje vlastito dijete izmetom. Ne postoji Blasimov književni lik koji nije „pogrešno ispisao priču vlastitog života“ (137) ili se nije promuvao zadnjim postajama očaja i prolebdio negdje u limbu između Života i Smrti. „Utonuo sam u gorčinu svog života i htio sam uništiti svijet jednim potezom“ (30). Ti i takvi likovi istovremeno su i moderni i drevni i ništa ih, pa čak ni sama Smrt, ne može spriječiti da i dalje ne pripovijedaju na ulicama, radio stanicama, biroima i tržnicama. Priče u Iračkom Kristu su kratke, brutalne i duhovite, nabijene zapaljivim sadržajima, profanom lirikom, jezivom romantikom i makabričnom erotikom. Banalnost zla Blasim liječi udarima magičnog realizma, crnim humorom i neočekivanim obratima i digresijama, a negdje u pozadini ovih priča valja se neprekinuti i nesuspregnut grohotni Smijeh. Hassan Blasim sasvim sigurno nije klasičan pro- totip angažiranog pisca: njegov tip proze uključuje traumu, paranoju i tragediju, kao i zabavu, sprdačinu i blasfemiju. Već u prvoj priči – Stvarnost i službeni zapis autor s lakoćom demontira medijski spektakl zločina, no rezultati su tog postupka tragično beznačajni. U priči Izložba leševa, autor se ruga i žrtvama i ubojicama, i čudesnim i stravičnim spektaklima mučenja, no prvi mu je cilj ipak oprezno „iščitavanje“ složenog i teško čitljivog mehanizma rata. Zanimljivo da je Blasimova poetika premrežena različitim, naizgled kontradiktornim utjecajima. Novinski izvještaji prepliću se s magijskim realizmom, Julio Cortasar i William Burroughs uvezani su s Hiljadu i jednom noći i islamom. Glavosječe i ubojice u hipu se pretvaraju u ifrite koji su doletjeli valjda ravno iz Hiljadu i jedne noći. Priča Ubojica i kom- pas čudnovati je homage Irvineu Welshu i orijentalnoj fantastici. U Vojnim novinama autor se umješno poigrao s borhesovskim imaginarijem, Križaljka je uspješno eksperiment s baruzovskom cut up metodom, dok je u Noćnim morama Carlosa Funtosa Hassan Blasim svoju metodologiju dovodi do savršenstva. Glavni lik priče Carlos Fuentes alias Salim Abdual Husain, uradio je sve što Zapad očekuje od izbjeglice: prihvatio je novi identitet, vjenčao se Nizozemkom, brzo naučio novi jezik, uporno pohađao brojne tečajeve iz nizozemske kulture i povijesti, ali dokusurile su ga noćne more i čarobni prsten kojeg je skinuo s ruke mrtvaca još u Bagdadu dok je bio smetlar. U naslovnoj priči, Irački Krist je Kauguma Krist – „Kauguma Krist je, naravno, bio lud“ (81) – kršćanski vojnik Danijel čije su čudesne proročke moći spašavale vojnu jedinicu nebrojeno puta sve dok Krista nisu dovele do fatalne uloge dobrovoljnog bombaša samoubojice.
Kritika već neko vrijeme tepa Blasimu da je „možda najveći živući arapski pisac“ što je piscu vjerojatno slaba utjeha nakon svega što je vidio i proživio. Čitatelju će, nakon što pročita ovu beskompromisnu prozu, slika Bliskoga istoka biti možda i zamućenija i kompliciranija, no u estetskom smislu sve je, vjerujemo, jasno. Blasim je znalački izmiješao prozne karte i izbacio svežanj izvanrednih priča.

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.

Posted by