Kategorija: PROZA

Sanjaj me

Piše: Gorčin Stojanović   Putnik ima deset godina. Zagledan u ekrane-prozore autobusa, koji plovi primorskom cestom, vidi plavičastu lepinjicu u narandžastom moru sutona. To je otok Hvar. Tako to izgleda odavde, iznad Podace, sa ceste...

/

Ručak na suncu #holoakvarel priča No. 2 #permakultura

Piše: Faruk Šehić   Landrover se spretno kretao između ruševina kuća, zgrada i ljudskih života. Između izobilja smeća i raslinja, koje se nakupi dok rat bjesni i radi svoj posao. Na džipu je bio instaliran...

/

Lude device

Piše: Slobodan Tišma   Život u domu se pretvorio u pakao. Na kraju školske godine, na poslednjem času muzičkog, Abgelinda nam je saopštila da se udaje i da se vraća u Beograd. Ona je našla...

/

Bježim iz ove države!

Piše: Abbas Khider, Ohrfeige, 2016. Preveo: Vahidin Preljević   Nijema i ukočena od straha skupila se u svojoj uredskoj stolici, kao da ju je šamar omamio. „Vi mirni i tiho!“ Posežem za selotejp trakom u džepu...

/

Divlja lucidnost

“Mahnitost čiji apsolut može da ide do zločina nad voljenom osobom, ljubav za koju s pravom kažemo da je luda ipak se odlično slaže sa izoštrenom, divljom lucidnošću nadja, koju, međutim, jedino ljubav ima moć...

/

Borhesovski bluz

Od čega je sastavljena knjiga Devet i po novinara, pjesnika i muzičara Ahmeda Burića? Od vješto montažiranih citata i aluzija na tekstove drugih pisaca, od citata iz neknjiževnih tekstova, istorije arhitekture grada Sarajeva, službenih zabilješki...

/

Nepotrebna knjiga

Uvijek sam bila protivnica proganjanja slobode (kritičke) misli i izričaja raznih crkvenih i svjetovnih centralnih komiteta i njihovih agitp(r)opova. Milovan Đilas, agitp(r)op, progonitelj kritičke misli kao funkcionar staljinizirane KPJ, njezina udarna pest, nije ni sanjao...

/

Zašto umiru vrapčići

Vrijeme je da se ide. Vrijeme je.“ Tako završava zbirka priča Lejle Kalamujić Zovite me Esteban. Završava pozivom na život, pozivom na stvaranje, pozivom da se s procesom vječnog obračuna sa samim sobom i rehabilitacijom...

/

Kad sam bio hodža

Pisanje skoro nikada ne može biti preodmaknuto od autobiografskoga pečata. Damir Ovčina u romanu Kad sam bio hodža (po)kazuje stvarnu snagu autorskog potpisa i rukopisa koji s naglašenim Sopstvom u sebi odašiljava i prevlači tananu...

/