Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Magdalena Blažević

Ivan Lovrenović: Ulazeći u Varcar (Fraktura, 2016.)

 

Nakon nagrađenog romana Nestali u stoljeću (Fraktura, 2014.) Ivan Lovrenović, bosanskohercegovački pisac, urednik i novinar, kod istog je izdavača 2016. godine objavio knjigu Ulazeći u Varcar. Proza Varcara nesvodiva je u ustaljene književne oblike jer svojom sadržajnom širinom, strukturom i jezičnim registrom zahvaća i nadilazi granice romana, kronike, crtice, poezije i eseja. Njezinu stabilnost ne ugrožava miješanje žanrovskih elemenata, naprotiv, sloboda koju ritmizirana proza ima u odnosu na tradicionalni roman omogućuje mu nizanje većeg broja slika i motiva kojima autor lakše zatvara odnosno zaokružuje djelo u cjelini.

Ivan Lovrenović (1943.),  premda rođen u Zagrebu, djetinjstvo provodi u Mrkonjić Gradu (Varcaru) gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Tu će ostati sve do 1976. godine kada se seli u Sarajevo koje će 1993. napustiti i tri godine provesti u Zagrebu i Berlinu. Ipak, mjesto djetinjstva za Lovrenovića će (p)ostati prostor imaginacije iz kojeg iščitava biografiju Bosne, grada, obitelji i svoju vlastitu.

Uvodom nazvan Zazivi autor najavljuje osnovnu tematsko-motivsku liniju koja će povezati sve dijelove Varcara i iz koje će se razgranati preostali motivi. U njima se poziva na ulomke iz Andrićevih Staza, Vernakularnih vrijednosti Ivana Illicha te Zagonetke Alberta Camusa. Ipak, središnju ulogu ima pjesma u dva suprotstavljena glasa kojom prvi govori o zavičajnosti kao nekoj vrsti neizlječive bolesti, o iskorijenjenosti bića, a drugi o ljepoti i slobodi nepripadanja, o prednostima bivanja bezdomnikom. Istom će pjesmom Lovrenović završiti knjigu i zatvoriti skladnu, pripovjednu cjelinu.

Priča o gradu iz sjećanja započinje na njegovu ulazu, na ”drevnim putovima prema selima”, autentičnim opisima malobrojnih kuća i etimologijom riječi ”varcar”. Naime, prema jednom o tumačenja, piše Lovrenović,  ime naselja potječe iz saskog zanata i iz njihova jezika: ”Warm erz” što bi značilo ”vruća ruda, pa odatle i ”Varcar”. Danas je taj grad neprepoznatljiv, oblikovali su ga veliki povijesni događaji i svakodnevica bosanskog čovjeka kojoj autor posvećuje mnogo više prostora u tekstu potvrđujući time da je knjiga o Varcaru i knjiga bosanskih običaja te pojedinačnih portreta (ne)običnih stanovnika grada. Ne poziva se Lovrenović, dakako, samo na sjećanje i usmenu predaju, nego i na arhivsku građu toga grada. Od 1937. do 1957. župnu kroniku je vodio župnik Niko Kaić iz kojeg se iščitavaju važni događaji koji su obilježili život grada te običaji lokalnog stanovništva.

Autor vrlo brzo prostor grada sužava na prostor obiteljske kuće. Započinje slikom ključa za ulaz u prostor koji je konzervirao vrijeme, uspomene i sjećanje. U poglavlju koje je nazvao jednostavno Kuća Lovrenović piše:  ”Kuća nije memorijski stroj, ili još više: duhovno biće, kao što bi, lakorijek, pretjerao neki egzaltirani pjesnik, nemaju njezini zidovi moć da upiju glasove, sudbine bivših, mrtvih, pa ih, onda, kada vrijeme mine, isporučuju živima.” (41).

Možemo se djelomično složiti s Lovrenovićevom teorijom da kuća nije duhovno biće, iako bi se mnogi usprotivili ovoj tvrdnji. Činjenica je da je veza čovjeka i prostora odrastanja neraskidiva i taj prvi čovjekov svemir,  kako piše Gaston Bachelard, u knjizi Poetika prostora urezan je u njegovu svijest čak i izvan sjećanja. On postoji u njemu u obliku organskih navika zbog kojih će i nakon 20 godina istim pokretom otvoriti vrata ili se uspeti uz stube. Staru kuću Lovrenović portretira s istom strašću kao i njezine stanovnike. Od podrumskih prostorija, hladnog podzemnog mraka do tajanstvenog ”boja”, prostrane tavanice i stana u kojem svoje zagonetne poluživote  žive stvari koje se ne koriste svakodnevno. Dio Varcara posvećen kući, okućnici, ocu i majci najljepši su dio knjige koji unatoč dubokoj sentimentalnosti ne zadiru u područje patetike. Također, vrlo su snažni dijelovi koji se odnose na galeriju likova bosanskih žena. Autor ne izlazi iz svakodnevnog i uobičajenog, nego na temelju sjećanja iscrtava njihove snažne karaktere, mudrost i brigu o obitelji, makar ona bila tiha, iz sjene.

Ulazeći u Varcar knjiga je o mikrokozmosima: grad, kuća, čovjek. Svaki od njih živi posebnim životom, ali su istovremeno neraskidivo povezani. U životima tih triju kozmosa Lovrenović ne stavlja u prvi plan političke prilike koje su oblikovale stvarnost, njega više zanimaju posljedice tih prilika na svakodnevnicu običnog čovjeka i njegovo mjesto u prostoru. Varcar je istovremeno dokumentarna i emotivna knjiga, izvor pouzdanih povijesnih podataka, lingvističkih natuknica, usmenoknjiževne tradicije te kolaž isječaka iz života Bosne, zemlje koja kod Lovrenovića poprima značajke mitskog.

Prostori gradskih ulica, seoskih puteljaka, dvorišta i prostorije obiteljskih kuća pretvaraju se u obitavališta nezaboravne prošlosti, u topografije intimnih bića. Taj je prostor doživljen pristranostima imaginacije zato posjeduje snažne privlačne sile kojima se čitatelj u potpunosti prepušta. Iako iznosi do sitnih detalja život grada i čovjeka, Lovrenovićev tekst posjeduje skrivenu estetiku kojom se potvrđuje neizrecivost ljepote, snažne veze čovjeka i prostora, njihove individualnosti i duhovnosti. Ona se posebno snažno osjeća u posljednjem poglavlju Groblje na Ćeliji gdje su u betonskim spomenicima zapisani dokazi o prošlim životima, ono je autorov ”arhiv i studij”, ”srce zemlje” s kojeg se dešifriraju znakovi i poruke.

Autor često, u ovom gusto istkanom tekstu, koristi autentičnu bosansku ikavicu, mnoštvo turcizama koji su odavno postali njezinim sastavnim dijelom. Taj je jezik prisutan i sada po bosanskim selima, i onima kojima je to jezik djetinjstva, otvara vrata zaboravljenog, davno napuštenog svijeta čije tragove nose u podsvijesti. Knjiga o Varcaru potkrijepljena je obiteljskim fotografijama te portretima važnih osoba iz povijesti grada čime su intimne ispovijesti postale još intimnijima jer je čitatelju omogućeno upoznavanje ”oči u oči” s ljudima koji su krojili, bilježili i proživljavali našu, ne tako daleku, povijest. Važna je ovo i emotivna knjiga ne samo za stanovnike Mrkonjić Grada i Bosne uopće, nego za sve koji Bosnu nose u sebi u bilo kojem obliku.

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.