Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Naida Mujkić; foto: Dnevni list

Hadžem Hajdarević: Kiša rujanka ušiva rasute nerve, Dobra knjiga, Sarajevo 2018.

 

Pišem i govorim sebi

ti si sluga nevidljivih svjetova

I sila, ti samo popunjavaš mnoge uznemirenosti

koje davno protutnjaše ovim prostorima

 

Tvoje su rečenice

nepovezani patrljci dalekih drevnih rečenica

koje drugi ne stigoše izgovoriti/

nego ih baciše, kao nedogledane kosti,

pred lomače i đavolove šegrte/

 

I neki će drugi nastaviti slagati

iste ove stihove a da ni ovu

ni ikoju tvoju pjesmu

nikad neće pročitati.

 

Stihovima pjesme Naslijeđene uznemirenosti, sumnje otvara Hadžem Hajdarević svoju zbirku poezije Kiša rujanka ušiva rasute nerve koja kao semantički potencijal naslova zbirke djeluje kao prolog i/ili samoosvještenje i u kojoj Hajdarević analizira uvjete u kojima poezija nastaje i opstoji, prelazeći vremenske granice i zahtijevajući dijalog u dijahronijskoj osi književnosti. Ova pjesma paradigmatska je za Hajdarevićevu poeziju, istodobno produkt je postapokaliptičnog stanja nakon agresorskog rata u BiH i u njoj su sve utopije, što ih je književnost obećavala, iznevjerene. Ni u svojoj ran(ij)oj poeziji Hajdarević nije pjesnik opijen optimističkim zanosom (post)moderne, ali ne izbjegava postmodernističke postupke u montažiranju svojih stihova, koji (ne samo u ovoj pjesmi) jedni drugima upisuju značenja i u kojima je lirski subjekt svjedok svih zbivanja,  i u isto vrijeme prorok kulture futura u koji se iskazuje sumnja. U svojim esejima Pascal Bruckner rado iznosi svoja razmišljanja o problemima savremenog čovjeka što se neprestano žali na svoju sudbinu, a suštinski pati u sopstvenom postojanju. Spas iz toga pronaći će on u samoviktimizaciji koja je (i) bolest našeg doba, jer žrtva inducira slobodu koja razrješava svake vrste odgovornosti. Nova, obimna, knjiga poezije, Kiša rujanka ušiva rasute nerve, Hadžema Hajdarevića, sva u elegičnom tonu, već svojim naslovom saopštava kako je riječ o knjizi poezije u kojoj melanholija, na oko stotinu šezdeset stranica postaje poetsko-filozofski topos. U tom je smislu ova zbirka pjesama intrigantna po svojoj jezičko-sadržajnoj i strukturalnoj uobličenosti u aktualnoj bosanskohercegovačkoj književnosti, uz koju je vezana i poetikom svjedočenja (prije svega, ciklusom Groblja koja uporno pužu za nama). Eliot je uobičavao govoriti kako svaki značajan pjesnik napiše svega pedesetak stihova koji ostaju trajan prilog povijesti, dok sve drugo odnesa (mutna) voda. Pa ipak, postoje pjesnici koji povijesti daruju malo više. “Kiša rujanka”, “kiša dangubica” – septembarske su kiše koje na psihu svih stvorenja, nakon vrelog i nepredvidivog ljeta, djeluju umirujuće, te zato (i) jedino one imaju moć ušiti rasute nerve. Dakle, u takvom kontekstu razvija se Hajdarevićeva (jesenska, urbana) melanholija kao estetska emocija koja zauzima važno mjesto u razumijevanju njegova djela, a koja je, iako prisutna od najranijih dana poezije i umjetnosti uopšte, danas čini se zapostavljena ili joj se prilazi vrlo površno. Ova knjiga se svojim naslovom veže za ranije Hajdarevićeve zbirke, koje u naslovu na neki način sadrže vodu i vodene entitete (Seobe obala, Koje Nuhove lađe, Žive vode, Pjesme ponornice, Peto ušće, Sutrašnje putovanje brodom, Na sonetnim otocima, Gdje voda izvire, Sutjeska), dok su u samoj zbirci isti često u odsustvu. U ovoj knjizi riječ je (i) o jednoj novoj i nadasve neobičnoj vrsti senzualnosti, no vrlo moguće ne (sada već) “one” (i) “nove osjećajnosti” o kojoj govori Epstein kada piše o Jerofejevoj poeziji, već je u Hajdarevićevoj (novoj) poeziji riječ o senzibilitetu koji spaja oniričko i stvarno, dok se u njenom prvom sloju stapaju i nadopunjuju poetike vode i melanholije, a kojima će Hajdarević u posljednjem ciklusu pridružiti i ljubav. No, cijelu zbirku prožima motiv melanholije, a koju je moguće prepoznati i (pre)čitati kao metaforu ukupnosti života (post)modernog čovjeka i gdje je melanholija esencija egzistencije. To je melanholija koja pokušava ispitati sinestetičnost melanholije i stvaralaštva, i koja kao kakva zaštitnica i muza kroz povijest određuje tok evropske slobodne misli. Brady i Haapala kažu kako je melanholiju kao emociju nužno razlikovati od depresije kao kliničkog stanja, međutim još od Aristotela do Frojda i Kristeve melanholija je sinonim za apatiju depresije.

U tekstu Melanholija kao nekritička svijest Schmitz uočava kako se melanholija “skrivena fasadom relativnog blagostanja” širi u društvu usmjerenom na potrošnju i uspjeh, i na taj način dolazi do izraza “psihička bijeda” društva koja prodire u opću svijest.  Korijen melanholije jesu grčke riječi melas i chole što je u prijevodu crna žuč, i u kontinuitetu melanholija se smatra fizičkim i duševnim oboljenjem kod kojeg preovladava potišteno raspoloženje, nastalo kao rezultat trovanja krvi teškom izlučevinom “crne žuči”, pa se tako razlikuju melanholija agitans, melanholija mizantropika, melanholija hipohondrika. No, esencijalna razlika između melanholije i depresije jest u tome što depresija podrazumijeva pesimistično i demotivirajuće stanje svijesti, bol koja se manifestuje gubitkom apetita i potpune otuđenosti od svijeta, dok s druge strane melanholici nemaju tako užasan osjećaj desperaterstva, naprotiv kod njih se razvija emocija čežnje i nedostajanja, a što u konačnici sublimira u izvjestan oblik produktivnosti. U Iznuđenim reminiscencijama u podnaslovu Privikavanje lirski subjekt u samoći i tuzi prepoznaje užitak

Najgore je što

kad si usamljen

to niko ne zna

osim vjernog srca

koje zbunjeno

udara o zidove

i doziva odbjegle

čuvare i svjetove

zbog duše lakomice

zbog duše prevrtljivice

kojoj počinju da gode

samoća i tuga koja

neprestano raste.

 

Melanholija je kompleksna emocija, u sestrinskim je korelacijama sa sjećanjem i spektrom aluzija na određene događaje, mjesta ili osobe koje pripadaju prošlosti. Otud se u ciklusima Groblja koja uporno pužu za nama i Sve dublja jezera uz pjesme daje objašnjenje gdje su i kada nastale, “Sjećajući se Dobrinje iz juna 1992”, “U Brodu, pored Foče”, “Rođakova razglednica iz Australije”,  “Dvorište u Alipašinoj ulici u Sarajevu, na br. 10”, ili pak sami naslovi pojedinih pjesama, kao Žohar iz Los Angelesa, Ulica Jusovina u Mostaru, U Ferhadiji sam sreo staroga pjesnika, i dr. Uzrok melanholije najčešće je samoća,  te će se zbog nje melanholik okrenuti prirodi, priželjkujući u njoj utjehu. Tako se u pjesmi Sjećanje na dugo zurenje u vrh Maglića pokazuje koliko je priroda povezana sa samoćom. Oduhovljeni Maglić, kao i lirski subjekt, uhvaćen je u trenutku kontemplacije, ali kontemplacija i usamljenost planine ipak nadvladava usamljenost lirskog subjekta koji se ne može u potpunosti identificirati sa njom, jer on je “dijete” naslijeđene romantičarske (stereotipne, naravno) predstave o melanholiji i nesreći prirode, s kojom se čovjek ne može ponovo povezati, budući da se iz nje nekada davno samoprognao.

U knjizi Arhetipovi i kolektivno nesvjesno Jung nekoliko puta spominje vodu kao simbol nesvjesnog: “Svijet je od vode, gdje cijeli svijet lebdi u suspenziji; (…) gdje duša svega živi, započinje: gdje sam ja ono i ovo nedjeljivo: gdje doživljavam drugo u sebi i gdje drugo doživljava mene”. Nesvjesno simbolizira određen oblik vode; kao što je kiša, jezero ili rijeka, budući da svaka od pjesama u kojoj se spominje voda simbolički nagovještava potrebu da se ostvari više stanje samosvojnosti. U poeziji Hadžema Hajdarevića moguće je govoriti (i) o arhetipskom simbolu vode, kiše i rijeke.  Svaka “voda” Hadžema Hajdarevića nosi svoju poetiku, svoju sudbinu te na taj način gradi intiman identitet bića. Na simboličkoj razini voda u ovoj knjizi, kao i u ranijim zbirkama, predstavlja put pročišćenja, katarze, ali voda otvara i retoričko pitanje, pitanje dakle na koje nije moguće odgovoriti: “Kraj čijih soba šapuću kišni glasovi?”(Kiša). Prema tome, voda postaje simbol stanja u koje su upisane emocije, sumnje i nadanja, duhovnost i ne samo pjesnička, nego i čovjekovo bitisanje uopšte.

Knjiga Kiša rujanka ušiva rasute nerve podijeljena je u pet ciklusa: Oholi zidovi, Groblja koja uporno pužu za nama, Sve dublja jezera, Skupljanje meda, Trenuci s više. Svaki pojedinačni ciklus postupno razvija svoju sopstvenu “pripovijest” da bi se na koncu svi ciklusi stopili u jedan – nužnu potrebu za promjenom rakursa iz kojeg post(moderni) čovjek (lirski subjekt) gleda.

Hajdarević i u ovoj knjizi dovodi u vezu dvije naizgled nedodirljive strane, jednu tradicionalnu i drugu koja se očituje u subverziji forme, pri čemu se otvara (i) ispovjedni pogled u sebe kroz fenomen vode kao utjelovljenja transcedencije:”Lutam uz Bosfor i sve vrijeme/ trpim nesnosnu buku u glavi: // Prekasno si došao na ovaj svijet! / Prekasno si ti došao na ovaj svijet!” (Šetajući kroz Istanbul).

Knjiga Kiša rujanka ušiva rasute nerve nije svakidašnja zbirka poezije, već se ona razvija i kao neobična poema u kojoj su isprepletene različite nijanse melanholije i drugih emocija koje se s njom sintetiziraju, dok su u podlozi stihova  rat i ljubav. Pjesmom Bosanska majka Hava nemušta rijeka je pometafizičena, budući da se mitski, još (i danas) priča o tome kako voda ne htjede u se primiti silovanu zatočenicu agresorske vojske koja je rodila mrtvorođenče. Svireposti zločina nad Havom ne mogu nestati u vodi, naprotiv voda je dokument stradanja jedne žene u ratu. Hava nema glasa, pjesma je depersonalizirana, ali pripovijest o njenoj tragediji svjedoči o užasima rata u Bosni, dok se istodobno kroz nju ostvaruje i izvjestan oblik suočavanja i iscjeljenja postratne traume i lične boli. Hajdarević ovom pjesnom i njenim svjedocima, ostvaruje alternativno pamćenje prošlosti koje je svojim užasom suprotstavljeno onom zvaničnom sačinjenom od niza brojeva. Posljednja zbirka Hadžema Hajdarevića sazdana je iz mnoštva tematski rasutih tačaka, koje se okupljaju (i) oko teme žene i stvaranja (pisanja). U Mogućem zavještanju iz ciklusa Trenuci s više žena i ljubav prema njoj nije ništa drugo do pokušaj da se makar u ljubavi, u drugom, u ženskom biću ostavi trag o sebi: “Od tebe najviše tražim/da me se sjetiš kad na// polegnuta brda spuste se/vjetrovi i blagorodne kiše…”

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.