Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Piše: Rudolf Kutzli (preveo: Gorčin Dizdar)

 

Skice ovog poglavlja u relativno malo primjera nude egzemplaran pregled suštinskih sadržaja reljefa na stećcima. Kao umjetničke imaginacije oni zapravo govore sami za sebe. Ako ovdje ipak bude govora o tumačenjima, ona su zamišljena tek kao mogući prijedlozi i poticaji. Ukazivanjem na sadržaje ni na koji način se ne želi zakloniti mnogo značajniji, istinski doživljaj umjetničkog jezika  koji ti oblici prikazuju. “Misli o šta, ali više misli o kako” (Goethe).

Na mnogim stećcima nalazimo ornamente, uglavnom u obliku bordura, koji odražavaju pramotiv cjelokupnog života – ritam. Među njima nalazimo ukrasne oblike najstarije umjetnosti: motive pletera, talasa, ili cik-cak linija (fig. 8-10). Talas i pleter, ali i tekuće spirale, možda su preuzete od starohrvatske umjetnosti dalmatinske obale. Gdjegod ovakvi trakasti ornamenti još uvijek nisu formalno okamenjeni, oni se pojavljuju kao formalne tendence više sfere stvaralačkih sila života na kamenu. Čest motiv lozice sa djetelinom u ritmičkom obliku pokazuje formu iz još više sfere duhovnog: trolisna djetelina očigledno je simbol trodijelnog, trostrukog božanstva.

Na jednom stećku iz oblasti Ljubinja uklesane su čudne životinje, na kojima se jasno vidi da nisu preslikane iz prirode. Životinje sa visokim vratovima uzdižu glave prema višoj oblasti, unutar koje vlada trostruka lozica djeteline (fig. 19). Ptice, simboli duhovnog, pomažu u osvještavanju , prevazilaženju i produhovljavanju nižeg životinjskog svijeta. Element svečane poezije usklađuje harmoniju dva ritma niže i više oblasti.

Svaki živi ritam kreće se između dva pola koncentracije i rastopljavanja, “stiskanja” i “širenja”.  U grčkoj ornamentici ovaj element pojavljuje se kao motiv zemlje i neba. U najrazličitijim oblicima nalazimo ga na ranokršćanskim mozaicima Akvileje, Rima i Ravene. Lombardska umjetnost poznaje ga u obliku upletavanja i otpletavanja njenih pletera. Na jednom stećku u Drinjači ove dvije temeljne faze života vidljive su u praslikovitom obliku, kao skupljena spirala i svjetleća zvijezda. Sličan motiv pojavljuje se na brojnim stećcima.

Uklesani motiv iz Mesića  moguće je shvatiti kao posljedicu neposrednog posmatranja sila stvaranja u zoni nastanka života. Životinja ovdje djeluje kao da je uronjena i integrirana u stvaralačko djelovanje eteričnog, kao da je rođena iz zakona jednog višeg svijeta. Klesar je ovu sliku stvorio na osnovu imaginativnog iskustva sfere nastanka svjetova.

Dirljiva svjedočanstva uskrsnuća života na kamenju mrtvih, nalazimo i u obliku runsko-lapidarnih znakova (fig. 28, 29, 32).

Rudolf Steiner1 je na primjeru ranokršćanske umjetnosti ukazao na različite nivoe umjetničkog stvaralaštva na temelju duhovnih činjenica. U prikazu Krista prema tome se najprije susrećemo sa čistim znakom (na primjer sunčanim točkom) kao adekvatnom sredstvu reprodukcije čisto duhovnog. Jedan stepen niže pojavljuje se simbol (na primjer riba) koji se već približava slici. Na još nižem nivou pojavljuje se istinska slika (na primjer Krist kao božanski čovjek, bez brade, potom kao paćenik, sa bradom, a onda i kao mrtvac, na križu).

Višestruko isprepletene znakove, simbole i slike, kao formalne kategorije, nalazimo i u umjetnosti bogumila. Tako čisti znak  postaje drvo života  i konačno, ljudski oblik sa rukama podignutim u molitvu – orant (f. Ruke su podignute prema suncu  ili praćene valovitim trakama i nebeskim znakovima. Na nadgrobnim spomenicima se, dakle, ne susrećemo sa atributima smrti, već uskrsnuća; ne doživljavamo prolaznog mrtvaca, već njegovo živo duhovno biće.  

Ali život i smrt pripadaju zajedno; smrt je prolaz, preduslov za novi život. Kao Pavlovim učenicima (npr. 1 Kor. 15:35-36), bogumilma je ova činjenica bila temeljna vjerska istina. Stoga kao kontrast svjetlom životnom gestu, koji stremi ka visinama, vidimo i gest smrti koji teži prema dolje, u sferi između znaka  i slike . Ponekad susrećemo oba gesta u jednoj slici. Skica 46 prepričava kompletan događaj iz snova o borbi i smrti i o putevima duše u nebeske oblasti.

Gest života, drvo života, često se pojednostavljeno pojavljuje kao simbol ljiljana. Još u umjetnosti etrušćanskih grobova, ljiljan se pojavljuje kao simbol uskrsnuća. Kao nadgrobni cvijet, on ukazuje iza smrti; pojavljuje se zajedno sa križem u pratnji kozmičkih znakova. Ljudski lik u obliku ljiljana  ukazuje na put duše preminulog kroz različite stepene metamorfoze (1 Kor 15 : 51) uskrsnuća ili produhovljenja. Sam križ može se pretvoriti u ljiljan-križ. U ovom uzvišenom obliku, ljiljan postaje simbol uskrsnuća u Kristu i podsjeća na katarski “croix fleuronnée” i templarske križeve2.

I spirala je arhetip života. U matematici (npr. kao logaritmička spirala), ona predstavlja beskonačno preneseno na ravan konačnog. U prirodi je poznajemo kao oblik strujanja, kao izraz organskih zakona biljnog i životinjskog svijeta. Skupljajući se, ona nestaje u tačci, šireći se, ona se gubi u perimetru. Ako se izgubi u tačci, ponovo se pojavljuje u perimetru, i obrnuto.

Spiralu tako shvatamo kao realni simbol života koji nastaje, prolazi i ponovo uskršava. Ona je znak smrti i ponovnog rođenja, “umiranja i nastanka”. Na jednom stećku u Boganovićima dvije spirale ukazuju na put prema zvijezdi . Jedna ruka se tragajući pruža prema djelotvornoj suštini spirale. Na jednom stećku u Kladnju  spiriala se pojavljuje u čudesno slobodnom pokretu; na nekim figurama praćena je suncem i mjesecom. Životvorno tkanje kreativnih sila tvori spiralu. Iz jednog dvojno-spiralnog zdenca izrasta runa života. Iz spirala izrastaju križevi, iz križa izrastaju spirale, te se križ konačno pretvara u spiralni križ i na jednom stećku, u okolici Mostara pojavljuje se  kao spiralni čovjek sa sunčanom glavom, hrabro koncipiran simbol besmrtnosti.

Iz spirala ponekad izrasta loza kao simbol kršćanstva. Prevazilaženje smrti, uskrsnuće u duhu: to je snažno izraženi jezik ovih nadgrobnih spomenika koji je nemoguće ne čuti! Na jednom stećku kod Kalinovika na bočnoj strani, vidimo jelena u čijim rogovima sjedi ptica, a na prednjoj strani dvostruko spiralno drvo: simbol i znak uzdizanja ka duhovnom.

Kao ujedno arhaičan i moderan, dotiče nas izrazito stiliziran jezik oblika crteža na jednom stećku iz Olova. Apstraktna umjetnost? Stilizacija se s jedne strane pokazuje kao apstrakcija prirodnog, s druge pak kao konkretizacija duhovnog. Između dva znakovita drveta života vrhova ukrašenih zvijezdama, pojavljuje se jahač na životinji iz čije glave poput rogova izrasta spirala, ujedno organ i čulo za natprirodno te kao i znak koji upućuje prema duhovnom. Sa obje strane, u monumentalnoj znakovitosti, pojavljuju se dvije moćne spirale, svjedoci moći uskrsnuća.

Bilješke:

1Rudolf Steiner, Kunstgeschichte als Abbild innerer geistiger Impulse, Dornach, 22. Okt. 1917.

2Carmen Ennesch, L’épopée Albigeoise, Esch-sur-Alzettte, 1962.

 

 

Okvir

Rudolf Kutzli:  Die Bogumilen: Geschichte, Kunst, Kultur

Švicarski umjetnik i povjesničar umjetnosti Rudolf Kutzli 1970-ih putovao je Dalmacijom, Hercegovinom i Bosnom u potrazi za stećcima, tada još uvijek gotovo potpuno nepoznatim monolitima srednjovjekovnog Balkana. Iz tih putovanja, nastala je serija crno-bijelih fotografija, ilustracija u tušu i duhovno-povijesnih tumačenja motiva sa stećaka objedinjenih u knjizi pod naslovom Die Bogumilen: Geschichte, Kunst, Kultur.

Knjiga Die Bogumilen  pisana je u njemačkoj tradiciji Geistesgeschichte ili duhovne povijesti. Autor je temeljito izučio nekadašnju jugoslovensku i internacionalnu literaturu o pitanjima stećaka i kulturološkom kontekstu srednjovjekovne bosanske države i šireg regiona te se  priklonio tada aktuelnoj teoriji o njihovom bogumilskom porijeklu stećaka (A. Solovjev, G. Wild). Najveća vrijednost ove knjige sastoji se u nizu bogatih ikonografskih tumačenja motiva sa stećaka u svjetlu bogumilskog svjetonazora. Dok su drugi autori motive najčešće tretirali tek kao dokaze u raspravi o religijskog pripadnosti stećaka ili pak odraze svakodnevnog života njihovih stvaralaca, Kutzli im je pristupio kao umjetničkim djelima i ponudio uvjerljivu sinoptičku teoriju onoga što je smatrao bogumilskim umjetničkim impulsom.

Brojni Kutzlijevi argumenti vremenom su se pokazali kao neodrživi, uključujući i tezu o isključivo “bogumilskom” porijeklu stećaka. Međutim, u metodološkome smislu, kao i brojnim detaljima, ona ostaje značajan doprinos debati o porijeklu stećaka,  a preporučljiva je kao publikacija i zbog pristupačnog tona te veoma kvalitetnih crteža i fotografija..

 

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.