Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Timothy Snyder:  Black Earth – Holocaust As History and Warning  (Vintage, 2016.)

 

Piše: Ines Sabalić

 

U svojim knjigama Black Earth i Bloodlands, povjesničar Timothy Snyder iznosi nove teze o holokaustu i nudi originalne argumente i  interpretaciju perioda 1930-tih i 1940-tih. Starija knjiga Bloodlands  (2010)  i novija  Black Earth – Holocaust As History and Warning (201) napisane su historijsko-publicistički, što znači da su upućene i širokoj intelektualnoj publici, premda su neke finese prepoznatljive samo historičarima. Oko iznesenih teza i oko tih finesa, vodila se višemjesečna i vrlo zanimljiva stručna polemika. Kritičari, povjesničari i aktivisti, osporili su neke od Snyderovih zaključaka, a pogotvo njegova futuristička predviđanja iz  knjige Black Earth. Neke od kritika, pogotovo one koje se odnose na uvjete i razloge mogućnosti novog masovnog zločina, možda su uvjerljivije od Snyderovih teza

No, kad je riječ o prošlosti i o povijesti, dubina Snyderovog uvida u holokaust, ravnodušnost prema novim trendovima u interpretacijskim postupcima odlučnost da se zlu pogleda ravno oči i izdrži taj pogled, šokira čitaoca te mijenja dosadašnje percepcije ili potvrđuje neke slutnje koje dosad nisu bile definirane.  

Teza knjige Bloodlands jest da je holokaust bio jedan u seriji masovnih zločina 1930-tih i 1940-tih godina u Europi. Holokaust je, prema Snyderu, povezan s drugim masovnim zločinima, sličan masovnim zločinima nad Slavenima i Baltima. Holokaust se odvio u takvoj klimi decimiranja cijelih etničkih skupina, premda je specifičan ne samo po masovnosti egzekucija, nego i po ideološkom predlošku koje ga je omogućio.

Timothy Snyder, inače profesor povijesti na Sveučilištu Yale, specijalist za Srednju i Istočnu Europu, ali i poznavatelj moderne povijesti Europe, ne odbacuje niti jednu od dosadašnjih interpretacija holokausta, no smatra da su nedovoljna da bi objasnili zašto je došlo do istrebljenja. Dr. Snyder piše u Black Earth da su se dosadašnja istraživanja holokausta bila uglavnom fokusirana na fenomen logora Auschwitz i da je ostalo zamagljeno što se dogodilo sa stotinama tisuća Židova koji su (zajedno sa Slavenima ) bili likvidirani drugdje. Štoviše, tvrdi Snyder, uređena industrija smrti u Auschwitzu bila je sasvim netipična. Tamo jest ubijeno 1,1 milijun Židova, ali neprestana ubijanja, kako bi se dostigla strašna brojka, prakticirna su tek od 1943. Do tada je najviše Židova već bilo ubijeno drugdje i to običnim strijeljanjima, davljenjem ili naprosto klanjem. 

Paralelno su stradavali i Slaveni, kao masovne, ali zanemarene žrtve. Mjesto, pak, gdje su se dogodili ti najveći pokolji – i Židova, i Balta i Slavena – Timothy Snyder naziva Bloodlands, a pod tim podrazumijeva Poljsku, tri baltičke zemlje, Ukrajinu, Bjelorusiju te zapadne dijelove Rusije koji su bili pod ruskom okupacijom. Na tom prostoru  je od 1933. do 1945. godine ubijeno ukupno 14 milijuna ljudi! Nacistička Njemačka pobila je otprilike dvije trećine od tog broja, dok je Staljin uništio preostalo stanovništvo. Staljin je provodio najmasovnija ubojstva od 1933-1938. Od 1939. sve do sloma pakta Molotov-Ribbentrop, staljinističke skupine i nacističke Einsatzgruppen podjednako su bili aktivni u naznačenim područjima Bloodlands, za što Snyder donosi zapise te svjedočanstva žrtava i počinitelja. Nakon pada Francuske i vojno sigurnosne neutralizacije zapadne Europe, pojačavaju se nacistička masovna ubojstva Židova na istoku, sustavno čišćenje po gradovima i pogotovo ruralnim dijelovima istočne Europe. Rješavalo se na licu mjesta:  najčešće bi ljudi sami iskopali grobne jame i onda bi bili streljani nad njima ili u njima. Samo su Židovi iz zapadne Europe bili transportirani u Auschwitz i druge logore – također u Bloodlands. Zapravo je apsurdno da je na tlu Njemačke stradalo je u postotku, najmanji broj Židova. Oni su bili i evidentirani, dok su, po pustopoljinama istočne Europe, ostali  nijeme žrtve. Gdje god je bilo države i birokracije, ljudi su mogli podmititi i spasiti se. Najviše ubijanja odvilo se tamo gdje je bilo najmanje državnih struktura, što je bio upravo golemi prostor između država, između ove i one vojske ili vlasti.

Autor je ove brojke naveo na temelju smanjenih,neospornih procjena žrtava. 

Snyder dokumentira i kolaboraciju pronacističkih grupa s ukrajinskim, bjeloruskim, latvijskim, litvanskim i estonskim političarima koji su pomagali Nijemcima u egzekuciji Židova. Razlog te tužne kolaboracije, prema Snyderu, bio je višestruk: duboko usađen antisemitizam koji je bio mješavina hitlerovske ideologije o čistoći rase i stoljetne crkvene indoktrinacije kršćanskog stanovništva. Drugi razlog bio je interakcija i konkurencija komunističke i nacističke ideologije, koja je djelovala tako da se lako mogao identificirati neprijatelj. Na Slavene i Balte koji su netom ranije propatili od staljinističkog terora, nalijepila se nacistička teorija o judeoboljševizmu, dakle  teza da su za stradanja krivi Židovi. Treći je razlog bio pljačka i pohlepa.

Timothy Snyder smatra da su njemačko-sovjetski politički sporazumi, kao  i njihova generalna konkurentska interakcija, a zatim i ratne operacije, suradnja ili sukobi, doveli do genocida nad Židovima i paralelnih masovnih zločina nad drugim narodima. Ove teze ovaj razvija i u knjizi  Black Earth smatrajući da bi trebalo posvetiti više pažnje stradanjima drugih etničkih skupina, poput strašnog a slabo poznatog slučaja masovnog stradanja Bjelorusa. “Nacistički i staljinistički režim nekad su bili saveznici, kao u zajedničkoj okupaciji Poljske od 1939. do 1941. Kad su bili protivnici, nekada su im ciljevi bili kompatibilni, kao kad je Staljin odbio pomoći ustanicima Varšavskog geta, i na taj način omogućio nacistima da pobiju ljude koji bi se poslije odupirali komunizmu”

Staljin je provodio etnička čišćenja u logorima – tzv. gulazima – izgladnjivanjem čitavih  naroda, ponajviše Ukrajinaca, ili običnim masovnim strijeljanjima. Snyder procjenjuje da broj sovjetskih žrtava masovnog izgladnjivanja uznosi 3,3 milijuna ljudi, a tom iznosu treba pridodati 300 tisuća ubijenih u etničkom čišćenju Poljaka i Ukrajinaca – Synder ne uključuje daljnjih 400 tisuća stradalih u Staljinovim čistkama izvan Ukrajine, a unutar SSSR-a za vrijeme tzv. velike čistke i daljnjih stotinu tisuća Poljaka, uključujući i Katinske žrtve, koje su Sovjeti pobili za vrijeme rata. Toliko o Staljinu.

Nacisti su također pribjegavali masovnom izgladnjivanju kao sredstvu eksterminacije. Plan izgladnjivanja slavenske ljudske mase odnosio se na 4,2 milijuna u okupiranim dijelovima SSSR-a, te na 3, 1 milijun ratnih sovjetskih zarobljenika i milijun žrtava lenjingradske opsade. Nijemci i kolaboratori ubili su 5,4 milijuna Židova i dodatnih 300 tisuća izvan Bloodlands.

Hitler je Židove i Slavene ubijao zbog fantazije o čistoći rase i zato jer mu je trebao životni prostor. Zamislio je Lebensraum na istoku Europe: u Ukrajini, Bjelorusiji i dijelovima Rusije. Lebensraum mu nije trebao zato da bi tamo selio Nijemce, već ponajprije zbog žitnice kojom bi osigurao hranu za višu rasu, Germane, u Europi u kojoj bi živjeli samo prvoklasni ljudi..

Englezi kao ravnopravna, ali konkurentska viša rasa snašli bi se sami i riješili problem hrane i sirovina  kao pomorska sila. Nijemci nisu bili pomorska sila i Hitler je zaključio da moraju na istok. Tamošnji Slaveni su bili nebitni, štetni škart i predstavljali su problem zbog eventualnog genetskog miješanja s Nijemcima. Do tog zaključka Hitler je došao zbog uvredljvog osjećaja nanesenog gubitkom kolonija – što se navodi i kao povod Prvog svjetskog rata – a koji je povezan i s uvredom percepcije Nijemaca kao više rase gospodara. Masovna stradanja i genocid u Africi, bili su u kolonijalnim zemljama, tako i Njemačkoj, ravnodušno dočekani: pomor i pokolj Afrikanaca smatrani su prirodnim slijedom događaja. Amerika kojoj se Hitler uostalom divio osvojena je na sličan način. Gubitak afričkih kolonija Hitlera je doveo da njemačku Afriku potraži u dijelovima istočne Europe i na tim novim područjima nadomjesti gubitak. U viziji nacističke, čiste Europe više rase, Slaveni su bili njeni Crnci ili Indijanci, kojima je nestanak i istrebljenje prirodna, logična i neizbježna sudbina.  Dr. Snyder otkriva da su Nijemci u Poljskoj, ponekad (valjda rijetko, ali Snyder je i zato pronašao te citirao primjere) poljske seljake stvarno nazivali i Crncima, jer su se razlikovali od plavokosih i naprednijih Germana, ali i zato jer su Poljsku i druge slavenske zemlje smatrali kolonijama. Nije bilo posebne i specifične mržnje prema Slavenima, nego su oni naprosto bili smetnja velikom planu koji je počivao na jednostavnoj ideologiji: jači ždere slabije. Ako jači ne može proždrijeti slabijeg, onda nije jači i s pravom propada, pa je tako, kao što je poznato, i poraz na kraju rata Hitler prihvatio filozofski – aha, Rusi su jači, a Nijemci slabiji, dobro, onda i trebamo propasti. Hitler je bio doslovan neodarvinist  jer je smatrao da su pravila prirode i društva identična. Za njega je čovjek bio jedna od životinja, svijetom i trebaju vladati životinjski zakoni. S te polazne točke, životinjski zakona i radikalne negacije humaniteta čovjeka, masovna istrebljenja i genocid dobivaju svoj mračan smisao, koji, kako kaže autor, trebamo shvatiti kao upozorenje. 

Udubljujući se u Hitlerovu ideologiju, Snyder navodi da je Slavene čekala ista sudbina masovnog uništenja kao i Židove, no koja je bila osujećena konkretnim razvojem događaja. Naime, da se napredovanje njemačke vojske na istoku razvijalo prema planu, masovna eksterminacija Židova bila bi vremenski odložena, nakon što bi se Lebensraum očistio od Slavena.

Hitlerov razlog za eksterminaciju Židova bio je, po Snyder, ekološki: on je smatrao Židove kao pošast na Zemlji –  kugom, korovom, nametnicima,- stranim tijelom koje treba iščupati iz europskog tla. Sve zlo židovskog je porijekla, a zlo je, po Hitleru, sve što se protivi čistoći rase. Sve i svatko, čovjek ili institucija, svjesno ili nesvjesno, može biti kontaminiran jer je polje djelovanja židovstva svijet ideja. Kako je, prema Hitleru, napredak kroz povijest izvršilo tek nekoliko pojedinaca više rase, svako nepotrebno razmišljanje u običnom narodu zapravo je židovstvo. Srž odnosa među narodima borba je za zemlju, i kako je to prirodno stanje, to znači da su Židovi koje borba za zemlju nije interesirala, neprirodni i protuprirodni. Što nam daje planeta Zemlja, pita se Hitler, i odgovara: samo zemlju, tlo, i samo borbu za prevlast. Židovstvo zamagljuje tu potrebu.Kapitalizam, komunizam, kršćanstvo, historija, pa i apstraktna ideja države, židovske su izmišljotine, kao i teza da je rasa nevažna.  

Ipak, prema Hitleru, kako  navodi Snyder, priroda je stvorila Židove kao agens propasti civilizacije i podsjetnik za borbu za vlast, pa ih zato treba istrijebiti do posljednjeg. Ostane li samo jedan, zarazit će ostale, ali ako ih se istrijebi, iša će se rasta sama obnoviti i doći u stanje prirodne harmonije. Pravi primjer ekološkog promišljanja, zaključuje Snyder. 

To je ujedno i ključna teza u knjizi Black Earth, u kojoj Snyder pokušava shvatiti što je zapravo Hitler  htio i mislio kad se upustio u masovna ubojstva. On ističe kako Hitler nije bio obični nacionalist, dapače, Hitleru država kao takva uopće nije bila važna, a još manje zakoni i granice između država. Granice postoje samo zato da ih pregazi jači koji nastupa u snazi realizacije svoje životinjske, pobjedničke, rasno-superiorne prirode. Ljudska uvjerenja, baš kao i zakone, smatrao je akcidentalnima i Synder Hitler naziva anarhistom rase

U intervjuu u The Atlantic, povodom izlaska knjige  Black Earth, Timothy Snyder kaže da je do zaključka o Hitlerovom anarhizmu na temelju rase, i o tome da je istrebljenje Židova vidio kao ekološki problem, došao intuitivno za vrijeme rada na  knjizi Bloodlands te da je potom detaljni iščitao Mein Kampf, zatim drugu, nedovršenu Hitlerovu knjigu, a potom i sve izvore na koje se Hitler pozivao ili iz njih crpio.

Snyderove knjige otvaraju pitanje  kako interpretirati stradanje Židova, Srba i Roma u NDH-a. Ustaška država bila je geografski izvan Bloodlands. Snyder spominje NDH-a  u kratkom, ali odvojenom poglavlju. NDH-a  je marionetska država, koji je stvorila nacistička Njemačka. Po Snyderu su ustaše bili izabrano njemačko oruđe te bi bilo potpuno nevjerojatno da su došli na vlast u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj. Ustaški režim okrivljavao je Srbe i Židove za sve nedaće u Kraljevini Jugoslaviji i poduzet je program etničkog čišćenja kao substitut bilo kakve druge unutrašnje politike. Jasenovac je bio tvornica smrti u kojoj su Srbi bili najbrojnije žrtve, a Židovi i Romi najveće. NDH nije imala nikakve šanse preživjeti pad Hitlera, pa prema tome nije bila ni suverena, a dakako ni nezavisna. 

Način na koji su se Židovi ubijali u NDH-a nalikovao je uređenim tvornicama smrti, premda je način egzekucije u logorima bio sličniji u Bloodlands. Srbe se  naprotiv ubijalo baš kao i u Bloodlands, streljanjem, klanjem, spaljivanjima. U Njemačkoj, Slovačkoj, i Mađarskoj nije bilo velikih ubijanja unutar državnih granica. U NDH-a, država je bila  kulisa iznutra, ona je bila Bloodlands. NDH je u snajderovskoj paradigmi i intepretaciji, bila hibrid države i bezakonja. Prihvatimo li Snyderove teze, i  Hrvati bi naposljetku postali žrtve nakon pobjede Reicha, naprosto jer su bili Slaveni, baš kao Poljaci. 

Često  citirano zgražanje Hitlerovog oponumoćenika Glaise von Horstenau prema Pavelićevom režimu i ustaškoj praksi. Istina je da takvih zločina nije bilo u Njemačkoj jer ih je Hitler delokalizirao na Bloodlands i marionetske države. Početni agens ipak je bila  hitlerovska Njemačka. 

Timothy Snyder je dijelom objasnio da istočni Europljani, iz Bloodlands, nisu urođeni genocidni soj te je  kao vodeći američki povjesničar, a Židov, dao objašnjenje za taj povijesni period i proširio kontekst da bi sagledao problem. Nikako ne stoje kritike da je Timothy Snyder ekskulpirao marionetske države od njihovog dubokog grijeha prema čovječnosti, ili ekskulpirao kolaboratore i zločince. Njegova intuicija ga je natjerala da u Black Earth  upozori suvremenu Europu. Naime, knjiga je pisana za vrijeme jakog migracijskog vala s Bliskog istoka u Europi, i autor predviđa da je samo pitanje vremena  kad će doći vrijeme velikih migracija iz Afrike. Što god se dogodilo, treba zaobići rješenja koja vode prema novom krugu masovnih zločina i genocida.

 

 

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.